Vlč. Marko Šmuc, umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije, koji je preminuo u nedjelju 30. listopada u 68. godini života i 43. godini svećeništva nakon kratke i teške bolesti u bolnici u Novom Marofu, pokopan je u četvrtak 3. listopada u svojoj rodnoj župi Lepoglava. Sprovodne obrede na mjesnom groblju i svetu misu zadušnicu u zajedništvu s 40-tak svećenika te uz sudjelovanje većeg broja vjernika, ožalošćenih članova obitelji, rodbine, te sestara Družbe Presvetog Srca Isusova, predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. Riječi oproštaja uputili su vlč. Ivica Cujzek u ime svećenika župe Lepoglava, vlč. Stjepan Markušić u ime djelatnika Županijske bolnice u Čakovcu u kojoj je pokojni Šmuc djelovao posljednjih godina sve do umirovljenja, te lepoglavski župnik mons. Andrija Kišiček.

Vlč. Šmuc rođen je 16. ožujka 1949. godine u Sestrancu u župi Lepoglava od oca Stjepana i majke Marije, rođ. Putar, u brojnoj vjerničkoj obitelji koja je odgojila desetero djece i u kojoj su niknula tri duhovna zvanja: svećeničko zvanje izabrali su danas pokojni brat Josip i Marko, te sestra Magdalena. Pohađao je Gimnaziju i Bogoslovni fakultet u Zagrebu, te je za svećenika zaređen 29. lipnja 1974. godine po rukama nadbiskupa Franje Kuharića. Tijekom svoga svećeništva vršio je različite službe, bio je upravitelj župe u Donjoj Voći, župnik u Vrbnu i Beletincu, a više od 20 godina pastoralno je kao dušobrižnik djelovao u Austriji odakle je tijekom Domovinskog rata, ali i kasnije, pribavljao značajnu humanitarnu pomoć za svoju domovinu te brinuo o prognanima i hrvatskim braniteljima. Po povratku iz Austrije, osobito se, pod geslom "milosrdnoga Samaritanca", posvetio osobama koje su u potrebi, koje pate, koje su bolesne i odbačene, kroz službu bolničkog i zatvorskog dušobrižnika u lepoglavskom i varaždinskom zatvoru (2003.-2009.) te posljednjih godina u bolnici Klenovnik i čakovečkoj bolnici. U svom dušobrižničkom djelovanju nije se štedio i uvijek je bio blizu čovjeka u potrebi darujući mu riječi pažnje, utjehe i razumijevanja i usmjeravajući ga prema punini života.

Opraštajući se od pokojnika kojeg je Bog pozvao k sebi uoči svetkovine Svih svetih i prisjećajući se sa zahvalnošću njegova života, vlč. Cuzjek kazao je kako kao vjernici znaju da smrt nema zadnju riječ te pogleda uprtih prema životu u vječnosti pouzdano vjeruju da je njihov brat, župnik, dušobrižnik i milosrdni samaritanac dosegnuo puninu svog životnog poziva i ispunio poslanje koje mu je Bog povjerio prije 43 godine, na početku njegovog svećeničkog života. Naglasio je da se vlč. Marko nije bojao poziva, vodstva Duha Svetoga, nije se dao obeshrabriti pred nevoljama, nego je smjelo pred sebe postavio visoke ciljeve i kročio stazom kojom ga je Bog vodio - prema svetosti - s radošću i poniznošću, u ljubavi, za Božju slavu i u službi bližnjemu. Podsjetio je kako je odrastao pod tornjem lepoglavske crkve koja je bila zaključana mržnjom prema svemu onome što ima veze s vjerom. Ta strepnja i zatvorenost na njega je, kao i na sve Lepoglavčane, ostavila neizbrisiv trag. Rastao je i u blizini hrabrog lepoglavskog župnika, Mate Repića. Umjesto slamanja vjere, ta je zatvorenost i težina još više učvrstila nadu usprkos svim zatiranjima i uvredama. U vrijeme kada je u Lepoglavi bio zatočen i nadbiskup Alojzije Stepinac, vjernička obitelj Šmuc nije bila pošteđena patnje i trpljenja zbog neustrašivog, otvorenog i ustrajnog ispovijedanja vjere u vremenu koje nije bilo naklonjeno vjernicima. Zasigurno su odricanje, požrtvovnost i poteškoće u obitelji Šmuc iznjedrile još više hrabrosti, vjere i upornosti, istaknuo je vlč. Cujzek.

U ime djelatnika čakovečke bolnice, njegov nasljednik na službi dušobrižnika, vlč. Stjepan Markušić, kazao je kako je pokojni Marko u svoju službu uložio sve svoje sposobnosti te je uz Božju pomoć održao više od 500 osobnih susreta s mnogima koji su vapili za pomoć u bolesti i patnjama, nerijetko upravo u posljednjim trenucima života. Svojim "župljanima" unosio je svjetlo Božje vjere, rekao je vlč. Markušić zahvalivši mu za svaki susret s bolesnicima, pacijentima i djelatnicima bolnice.

Lepoglavski župnik mons. Kišiček zahvalio mu je za predanost u svećeničkom djelovanju, kazavši kako je na svakome mjestu gdje je djelovao ostavio neizbrisive tragove. Među tim tragovima su i uređenje spomen-ćelije blaženog Alojzija Stepinca u lepoglavskom zatvoru i Stepinčeve kapele kojoj je darovao današnji oltar, te uređenje kapelica u bolnicama u Čakovcu i Klenovniku, a želja mu je bila urediti i kapelu u obnovljenom pavlinskom samostanu u rodnoj Lepoglavi.

Predvodeći svetu misu u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM u Lepoglavi biskup Mrzljak istaknuo je kako su se okupili u molitvi za pokojnog Marka vjerujući da se njegov život nastavio u vječnosti. U propovijedi je podsjetio kako je svećenik samo običan čovjek koji se odlučio na poseban način služiti braći ljudima i slaviti euharistiju, odnosno kao svećenik "lomiti kruh" i dijeliti ga s drugima. Pokojni Marko, kao svećenik župnik, ali na osobit način kao dušobrižnik u zatvorskom i bolničkom pastoralu nosio je upravo "kruh života" svima kojima je to bilo potrebno za kršćanski i vječni život. Naglasio je kako će vlč. Marko sa svojim brojnim dobrim djelima ostati u sjećanjima mnogih kojima je služio i s kojima je surađivao, izrazio je zahvalnost za njegov svećenički život te je obitelji uputio sućut.