VARAŽDIN, 21. 7. 2019.

---

Varaždinski franjevci osobito svečano slave Majku Božju Karmelsku – Škapularevo na sam liturgijski spomendan 16. srpnja, no još svečanija je ona vanjska proslava, prve nedjelje nakon Škapulareva, ove godine 21. srpnja.

Gotovo 350 godina toga dana u Varaždin se slijevaju hodočasnici sa svih strana biskupije, budući da je pri franjevačkoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu još 1673. godine osnovana bratovština Majke Božje Škapularske. I premda je car Josip II. 1786. dokinuo sve bratovštine, u Varaždinu je još uvijek živo štovanje Škapularske Gospe. Tako se članovi Bratovštine okupljaju svakog 16. u mjesecu na molitvu za zagovor Gospe Škapularske za obitelji, ali i na druge nakane. Prema riječima gvardijana Franjevačkog samostana sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu, fra Ivana Miklenića, od 1673. do danas, u Bratovštinu je upisano više od 77 800 osoba iz Varaždina, ali i iz okolnih mjesta, pa i iz Međimurja.

Središnju svetu misu vanjske proslave Škapulareva u Varaždinu, u nedjelju 21. srpnja, predslavio je generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić, uz suslavlje već spomenutog gvardijana fra Ivana Miklenića, zatim gvardijana kapucinskih franjevaca u Varaždinu fra Mije Šarčevića te drugih svećenika varaždinskih i okolnih župa.

U svojoj homiliji mons. Perčić dotaknuo se pročitanog ulomka iz evanđelja koji Crkva pred nas stavlja na spomendan Gospe Karmelske, a koji nas vodi na Kalvariju podno Kristova križa. Ondje Isus, u najtežem trenutku svoga života, ne zaboravlja čovječanstvo, ljude za koje trpi, kojima je po svojoj žrtvi donio spasenje, nego On nam daruje svoju majku: Ženo, evo ti sina. Sine evo ti majke (Usp. Iv 19, 26)

Majka Crkva nam pak neprestano naglašava kako nam je Marija darovana kao majka da bismo u njoj prepoznali govor Božje ljubavi. Kao što je majčinska ljubav prema rođenom djetetu nezamjenjiva, tako i Bog želi da po Mariji i kroz Mariju govori Njegova ljubav nama, objašnjava mons. Perčić.

Podsjetio je i kako se svi koji časte Gospu karmelsku sjećaju njezinog obećanja te je onome tko nosi škapular zagarantirana sretna smrt. No, nositi škapular Majke Božje, i slaviti ju, ne znači samo moliti za pomoć.

- Još više mora značiti da se mi sami želimo obući u Marijine vrline, i da slijedimo Mariju na tom putu, da se ugledamo u njezin život, u njezinu vjernost Božjim obećanjima, i spremnost da surađuje s Božjom ponudom, makar nije sve odmah razumjela. Ali ono što je bilo važno jest da je svojim srcem bila raspoložena služiti Gospodinu u poniznosti i vjernosti. – naglasio je mons. Perčić.

Objasnio je i što to znači obući se u Marijine vrline te na prvom mjestu istaknuo da to znači biti čovjek vjere, odnosno imati povjerenja u Gospodina, u Njegova obećanja da će na nama izvršiti što obećaje, da i mi želimo ići Marijinim putem, a to je put služenja drugima u poniznosti i radosti.  

- Jer, Marija u svojoj poniznosti hvali Gospodina: Velika mi djela učini Gospodin. Koliko o tome razmišljamo da je i nama Gospodin učinio velika djela? Jesmo li za ta djela zahvalni, ili smo oni koji stalno prigovaramo da nas je Bog zapustio, da ne čuje naše molitve, da je Marija isto okrenula leđa od nas? To nije stav vjernika koji se pouzdaje u Boga, nego uvijek kad nam se to u životu dogodi, moramo sebi postaviti pitanje što je s mojom vjerom? Kako ja vjerujem? Očekujem li ja od Gospodina da se On ravna po mojim prohtjevima, mojim željama ili sam spreman reći Gospodine nek se vrši volja Tvoja? – rekao je mons. Perčić poručivši i da vršiti volju Očevu znači osluškivati što mi to Gospodin govori (Usp. Ps 85,9).

Znati i željeti služiti Bogu jedinome, Spasitelju, u zahvalnosti srca to provoditi, znači obući se u Marijine vrline. Prema riječima mons. Perčića, one se najljepše mogu prereći riječima sv. apostola Pavla koji nas kršćane uvijek potiče na dobra djela: ponznost, blagost, strpljivost … podnosite jedni druge praštajući … i Bog mira bit će s vama (Usp. Kol 3, 12 – 15 i Fil 4,9).

To nam se može činiti preteško, no ni Marija nije išla kroz život lagano. Nailazila je na mnoge prepreke, ali ostala je vjerna Gospodinu, poručio je mons. Perčić te rekao kako smo, unatoč svemu, pozvani živjeti Marijine vrline.

- Ravnajmo se Božjim zakonima i zapovjedima da ovaj svijet oplemenimo dobrotom i ljubavlju Božjom. Svako slavljenje marijanskih blagdana na to nas poziva. I današnji blagdan Gospe karmelske i nama postavlja pitanje “Kojem Bogu služiš”? Bogu kojeg je Ilija pokazao židovima ili bogu Baala koji te odvodi u propast života? A Marija neka nam bude putokaz, jer "Tko Mariju ljubi taj se ne gubi!" govorio je sv. Bernard. Dajmo, iskažimo ljubav Blaženoj Djevici Mariji, ali ne samo riječima nego i djelima. Obucimo njezine vrline u svome životu i svjedočimo za Božju ljubav i dobrotu. Jer sam Bog nam je darovao Mariju kao majku da bi uz majčinsku ljubav mogli ostati vjerni Bogu i služiti u radosti braći ljudima.

Na kraju euharistijskog slavlja domaćin, gvardijan Miklenić zahvalio je predvoditelju slavlja, mons. Perčiću, braći svećenicima, te svima koji su sudjelovali na trodnevnici: pjevačima, ministrantima, obučenima u narodne nošnje, svima koji su na bilo koji način doprinijeli ovom slavlju.

I prije ovog središnjeg euharistijskog slavlja Škapulareva na molitvu za obitelj okupili su se vjernici, ponajviše članovi škapularske bratovštine odnosno oni obučeni u škapular, a za naglasiti je i da je ovoj vanjskoj proslavi škapulareva u Varaždinu prethodila i trodnevna duhovna priprava koju je predvodio fra Darko Tepert.

Njegovi nagovori bili su također vrlo poticajni. Uz misna čitanja govorio je o gorama koje se spominju u Svetom pismu, kako je Bog progovarao ljudima, prorocima i susretao se s njima. Nekad u velikim znakovima vihora i ognja kao kod Mojsija, a nekad u blagom povjetarcu kao kod Ilije. Citirao je pjesmu “Karmela cvijete” koja se pripisuje sv. Šimunu Stocku kojemu je Blažena Djevica Marija dala Škapular. Sve prisutne potaknuo je na življenje vjere u svakodnevnom životu, prepoznavajući znakove Božjeg govora i prihvaćajući ljude oko sebe kakvi god da jesu. Podsjetio je i kako ljudi uvijek traže neki znak, jer premalo vjeruju. I Bog zaista daje znakove, samo ih treba prepoznati. Upravo je i škapular jedan takav znak koji nas trajno potiče da, poput Marije, živimo za Boga i prepoznajemo Božju brigu za nas, ali i da prepoznajemo Mariju kao majku koja se također za nas brine, čuva nas i štiti.
 
 

---