Projektni tjedan “Zajedništvo ljubavi” kroz molitvu i dijalog rušio barijere i predrasude
LUDBREG, 5. - 9. 2. 2018.
Dvadesetak srednjoškolaca iz Druge gimnazije Varaždin započelo je u ponedjeljak 5. veljače svoje sudjelovanje u projektnom tjednu „Zajedništvo ljubavi - senzibilizacija mladih za osobe s invaliditetom". U sklopu toga, zajedno sa svojim profesorima; Marijanom Gecijem, Sašom Josipom Milecom te Ivanom Žnidarić Kajić, posjetili su različite ustanove koje brinu o osobama s invaliditetom na području Varaždinske biskupije i Zagrebačke nadbiskupije.
Ovim projektom se mlade, u prvom redu, želi senzibilizirati za socijalnu problematiku društva. “Zajedništvo ljubavi” je sačinjeno od nekoliko dimenzija; učenici se upoznaju s teoretskim sadržajem, ali i stvarnom praksom rada s osobama s poteškoćama u razvoju, odlazeći u posjetu institucijama i udrugama koje pomažu takvim osobama. Svakodnevne aktivnosti ispunjene su zajedničkim radionicama, igri i druženju.
Slavljem različitosti dajemo i primamo ljubav
Među najzaslužnijima za realizaciju čitave ove lijepe priče je vlč. Leonardo Šardi, župni vikar u Sračincu, kome pastoralno djelovanje među osobama s invaliditetom nije nimalo strano. Naš najpoznatiji katolički tjednik prozvao ga je ‘pionirom pastorala gluhih i gluhoslijepih osoba’.
- Ovim projektom doista želimo srušiti barijere i zidove te želimo spojiti mlade učenike Druge gimnazije i osobe s različitim vrstama invaliditeta kako bi doista prepoznali jednu ljepotu koju svaka osoba nosi u sebi. Na taj način želimo pokazati kako je važno ono što svatko od nas nosi u srcu i da zajedno možemo graditi jedan bolji i plemenitiji svijet. Kroz različitost, pogotovo s onima koji nemaju prilike dobiti onoliko ljubavi kao mi, dat ćemo ljubav, ali najviše ljubavi ćemo zapravo mi sami dobiti i time ćemo iz ovog projekta izaći obogaćeni - poručio je vlč. Šardi.
Živo kršćanstvo
Molitva i duhovna dimenzija važni su stupovi ovog projekta koji ruši zidove i gradi mostove.
- Kroz ovaj projekt živimo naše kršćanstvo, pa tako svaki dan započinjemo jednim odlomkom iz Evanđelja i odaberemo jedan moto koji ćemo pokušati živjeti taj dan. Evo primjerice, današnji moto je ‘da damo najbolje od sebe kako bismo uspjeli svima pružiti ljubav koju imamo u sebi’. Tijekom dana imamo i svetu misu, zatim govor o tome na koji način se kršćanstvo može aktivno živjeti, a navečer, u refleksiji, izmjenjujemo iskustva proteklog dana gdje se doista može čuti koliko nas je susret s osobama s invaliditetom oplemenio i povezao s Kristom. Ovaj projekt je življeno kršćanstvo - naznačio je vlč. Leonardo Šardi.
Vjeronauk kao osjećaj ljubavi
Sudionici projekta posjećuju različite udruge u Ludbregu, Koprivnici, Zagrebu, Gornjoj Bistri i Čakovcu, među njima i Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju “Podravsko sunce”. Ovaj koprivnički odgojno-obrazovni centar pohađa oko 120 učenika, a u zanimljivim radionicama mladi su se varaždinski gimnazijalci susreli s osobama s oštećenjem sluha i vida, zatim osobama s intelektualnim teškoćama, poremećajima iz spektra autizma, ADHD-om i slično.
- Najveće dobrobiti ovog projekta je da se djeca, koja se ne susreću prečesto s osobama s invaliditetom, još više senzibiliziraju, ali isto tako da se djeca s poteškoćama prihvate kao jednakopravne i jednakovrijedne članove društva bez osjećaja izoliranosti. Vjeronauk u ovoj školi radi na osjećaju ljubavi i kao vjeroučitelj mogu reći sa sigurnošću da nije važno što se djecu poučava na znanstveni način, već kako ih se poučava. Vjeroučiteljima u ovakvim ustanovama je najvažnije da djeca kroz djelovanje vjeroučitelja njegov pristup osjete ljubav Božju, to je glavna filozofija - kazao je Ivica Suvalj, vjeroučitelj u COOR-u “Podravsko sunce”.
Senzibilizirati mlade za osobe na margini društva
Organizacijski je najveći teret projektnog tjedna bio na svestranom i neumornom vlč. Leonardu te Aniki Sačić iz pokreta Kursiljo i Ivani Peček, vjeroučiteljici i defektologinji u Centru za odgoj i obrazovanje “Tomislav Špoljar”, ujedno volonterki u udruzi “Kokotiček” koja se bavi pružanjem pomoći osobama s intelektualnim teškoćama.
- U našem društvu još postoje nažalost predrasude i barijere prema osobama s invaliditetom, općenito prema osobama koje su na margini društva. Potrebno je te barijere rušiti, a cilj ovog projekta je senzibilizirati mlade za rad prema toj populaciji. Kroz tjedan dana proći ćemo ustanove gdje će se gimnazijalci zajedno s trojicom polaznika udruge “Kokotiček” upoznati s osobama s invaliditetom, razgovarati s njima te im pomagati oko pisanja, učenja i rješavanja različitih zadataka - naglasila je Ivana Peček
Duhovnost, zajedništvo i rad
Projektni tjedan realiziran je uz pomoć zaklade “socioMovens”, sastavnice Socijalnog instituta “Kommende Dortmund” Nadbiskupije Paderborn, koja već nekoliko godina promovira socijalni nauk Crkve među mladima srednje i istočne Europe. Stoga su u projektu sudjelovali i gosti iz Njemačke; Raphael Herbers ispred Zaklade “socioMovens” te Luiz Braz, rođeni Brazilac koji već deset godina svakodnevno pomaže osobama koje su prošle pakao droge, a žive u “Fazendi de Esperanza”, ili u prijevodu na ‘Imanju nade’ nedaleko Münchena.
- Moto “socioMovensa” je dati Europi dušu. Kroz socijalne projekte koje pokrećemo u različitim državama želimo mlade senzibilizirati za socijalnu problematiku i na taj način pomoći da naše društvo jača i da bude osjetljivije za socijalne poteškoće. Prema mojem mišljenju ne postoje nikakve barijere, nego jednostavno moramo pristupiti svakoj osobi i vidjeti kakva ona jest. Moramo dati sebe u odnos s ljudima - poručio je Raphael Herbers iz Zaklade “socioMovens”.
- ‘Imanje nade’ je zajednica gdje žive osobe s različitim ovisnostima; droga, alkohol, kocka, ali i oni koji su izgubili nadu. “Fazenda de Esperanza” postoji već 35 godina po cijelom svijetu, a ja sam se odlučio u njoj živjeti zato jer želim ne samo darovati nešto tim ljudima, nego i želim naučiti nešto od osoba koje žive na marginama društva. Na “Fazendi” živimo život kroz tri dimenzije; duhovnost, zajedništvo i rad. Upravo kroz te dimenzije pokušavamo svaki dan prepoznati svoje talente i prepoznati da nas Gospodin ljubi. Želimo prepoznati ljepotu svojega života i svoje duše, zajedno s Božjom riječi - rekao je Brazilac s njemačkom adresom Luiz Braz.
Srce ispunjeno ljubavlju
Inače, ovo je bilo već peti puta da u projektom tjednu mladi promišljaju o socijalnim problemima i svom angažmanu u društvu. Mnogi od njih nisu skrivali pozitivne dojmove.
- Ovom projektu me privuklo to da dobijem neko novo iskustvo te vidim i susretnem ljude kojima mogu pomoći, ali i koji meni mogu pomoći. Susret s osobama koje su na margini društva mi nije ništa novo, jer imam brata koji ima drugačije potrebe. Zato znam da njega ljudi drugačije gledaju. Osobama s invaliditetom je potreban oslonac, ali u susretu s tim ljudima ispunilo mi se srce, učinili su me sretnom, a srce mi je puno ljubavi. To pokazuje da nije važan vanjski izgled, već ono što se nalazi u čovjeku - poručila je maturantica Druge gimnazije Martina Kučina.
Sreću zbog sudjelovanja u projektu “Zajedništvo ljubavi - senzibilizacija mladih za osobe s invaliditetom” nije sakrivala ni Hana Šestak, učenica trećeg razreda Druge gimnazije.
- Jako sam sretna što sam ovdje. Nakon samo dva dana trajanja projekta moje srce je ispunjeno. Izrazito je važno da i duhovno rastemo te da puno učimo, jer od osoba s posebnim potrebama se zaista može puno naučiti, budući da su vrlo jednostavni i ne treba im puno - kazala je učenica Hana Šestak.
Dvadesetak srednjoškolaca iz Druge gimnazije Varaždin započelo je u ponedjeljak 5. veljače svoje sudjelovanje u projektnom tjednu „Zajedništvo ljubavi - senzibilizacija mladih za osobe s invaliditetom". U sklopu toga, zajedno sa svojim profesorima; Marijanom Gecijem, Sašom Josipom Milecom te Ivanom Žnidarić Kajić, posjetili su različite ustanove koje brinu o osobama s invaliditetom na području Varaždinske biskupije i Zagrebačke nadbiskupije.
Ovim projektom se mlade, u prvom redu, želi senzibilizirati za socijalnu problematiku društva. “Zajedništvo ljubavi” je sačinjeno od nekoliko dimenzija; učenici se upoznaju s teoretskim sadržajem, ali i stvarnom praksom rada s osobama s poteškoćama u razvoju, odlazeći u posjetu institucijama i udrugama koje pomažu takvim osobama. Svakodnevne aktivnosti ispunjene su zajedničkim radionicama, igri i druženju.
Slavljem različitosti dajemo i primamo ljubav
Među najzaslužnijima za realizaciju čitave ove lijepe priče je vlč. Leonardo Šardi, župni vikar u Sračincu, kome pastoralno djelovanje među osobama s invaliditetom nije nimalo strano. Naš najpoznatiji katolički tjednik prozvao ga je ‘pionirom pastorala gluhih i gluhoslijepih osoba’.
- Ovim projektom doista želimo srušiti barijere i zidove te želimo spojiti mlade učenike Druge gimnazije i osobe s različitim vrstama invaliditeta kako bi doista prepoznali jednu ljepotu koju svaka osoba nosi u sebi. Na taj način želimo pokazati kako je važno ono što svatko od nas nosi u srcu i da zajedno možemo graditi jedan bolji i plemenitiji svijet. Kroz različitost, pogotovo s onima koji nemaju prilike dobiti onoliko ljubavi kao mi, dat ćemo ljubav, ali najviše ljubavi ćemo zapravo mi sami dobiti i time ćemo iz ovog projekta izaći obogaćeni - poručio je vlč. Šardi.
Živo kršćanstvo
Molitva i duhovna dimenzija važni su stupovi ovog projekta koji ruši zidove i gradi mostove.
- Kroz ovaj projekt živimo naše kršćanstvo, pa tako svaki dan započinjemo jednim odlomkom iz Evanđelja i odaberemo jedan moto koji ćemo pokušati živjeti taj dan. Evo primjerice, današnji moto je ‘da damo najbolje od sebe kako bismo uspjeli svima pružiti ljubav koju imamo u sebi’. Tijekom dana imamo i svetu misu, zatim govor o tome na koji način se kršćanstvo može aktivno živjeti, a navečer, u refleksiji, izmjenjujemo iskustva proteklog dana gdje se doista može čuti koliko nas je susret s osobama s invaliditetom oplemenio i povezao s Kristom. Ovaj projekt je življeno kršćanstvo - naznačio je vlč. Leonardo Šardi.
Vjeronauk kao osjećaj ljubavi
Sudionici projekta posjećuju različite udruge u Ludbregu, Koprivnici, Zagrebu, Gornjoj Bistri i Čakovcu, među njima i Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju “Podravsko sunce”. Ovaj koprivnički odgojno-obrazovni centar pohađa oko 120 učenika, a u zanimljivim radionicama mladi su se varaždinski gimnazijalci susreli s osobama s oštećenjem sluha i vida, zatim osobama s intelektualnim teškoćama, poremećajima iz spektra autizma, ADHD-om i slično.
- Najveće dobrobiti ovog projekta je da se djeca, koja se ne susreću prečesto s osobama s invaliditetom, još više senzibiliziraju, ali isto tako da se djeca s poteškoćama prihvate kao jednakopravne i jednakovrijedne članove društva bez osjećaja izoliranosti. Vjeronauk u ovoj školi radi na osjećaju ljubavi i kao vjeroučitelj mogu reći sa sigurnošću da nije važno što se djecu poučava na znanstveni način, već kako ih se poučava. Vjeroučiteljima u ovakvim ustanovama je najvažnije da djeca kroz djelovanje vjeroučitelja njegov pristup osjete ljubav Božju, to je glavna filozofija - kazao je Ivica Suvalj, vjeroučitelj u COOR-u “Podravsko sunce”.
Senzibilizirati mlade za osobe na margini društva
Organizacijski je najveći teret projektnog tjedna bio na svestranom i neumornom vlč. Leonardu te Aniki Sačić iz pokreta Kursiljo i Ivani Peček, vjeroučiteljici i defektologinji u Centru za odgoj i obrazovanje “Tomislav Špoljar”, ujedno volonterki u udruzi “Kokotiček” koja se bavi pružanjem pomoći osobama s intelektualnim teškoćama.
- U našem društvu još postoje nažalost predrasude i barijere prema osobama s invaliditetom, općenito prema osobama koje su na margini društva. Potrebno je te barijere rušiti, a cilj ovog projekta je senzibilizirati mlade za rad prema toj populaciji. Kroz tjedan dana proći ćemo ustanove gdje će se gimnazijalci zajedno s trojicom polaznika udruge “Kokotiček” upoznati s osobama s invaliditetom, razgovarati s njima te im pomagati oko pisanja, učenja i rješavanja različitih zadataka - naglasila je Ivana Peček
Duhovnost, zajedništvo i rad
Projektni tjedan realiziran je uz pomoć zaklade “socioMovens”, sastavnice Socijalnog instituta “Kommende Dortmund” Nadbiskupije Paderborn, koja već nekoliko godina promovira socijalni nauk Crkve među mladima srednje i istočne Europe. Stoga su u projektu sudjelovali i gosti iz Njemačke; Raphael Herbers ispred Zaklade “socioMovens” te Luiz Braz, rođeni Brazilac koji već deset godina svakodnevno pomaže osobama koje su prošle pakao droge, a žive u “Fazendi de Esperanza”, ili u prijevodu na ‘Imanju nade’ nedaleko Münchena.
- Moto “socioMovensa” je dati Europi dušu. Kroz socijalne projekte koje pokrećemo u različitim državama želimo mlade senzibilizirati za socijalnu problematiku i na taj način pomoći da naše društvo jača i da bude osjetljivije za socijalne poteškoće. Prema mojem mišljenju ne postoje nikakve barijere, nego jednostavno moramo pristupiti svakoj osobi i vidjeti kakva ona jest. Moramo dati sebe u odnos s ljudima - poručio je Raphael Herbers iz Zaklade “socioMovens”.
- ‘Imanje nade’ je zajednica gdje žive osobe s različitim ovisnostima; droga, alkohol, kocka, ali i oni koji su izgubili nadu. “Fazenda de Esperanza” postoji već 35 godina po cijelom svijetu, a ja sam se odlučio u njoj živjeti zato jer želim ne samo darovati nešto tim ljudima, nego i želim naučiti nešto od osoba koje žive na marginama društva. Na “Fazendi” živimo život kroz tri dimenzije; duhovnost, zajedništvo i rad. Upravo kroz te dimenzije pokušavamo svaki dan prepoznati svoje talente i prepoznati da nas Gospodin ljubi. Želimo prepoznati ljepotu svojega života i svoje duše, zajedno s Božjom riječi - rekao je Brazilac s njemačkom adresom Luiz Braz.
Srce ispunjeno ljubavlju
Inače, ovo je bilo već peti puta da u projektom tjednu mladi promišljaju o socijalnim problemima i svom angažmanu u društvu. Mnogi od njih nisu skrivali pozitivne dojmove.
- Ovom projektu me privuklo to da dobijem neko novo iskustvo te vidim i susretnem ljude kojima mogu pomoći, ali i koji meni mogu pomoći. Susret s osobama koje su na margini društva mi nije ništa novo, jer imam brata koji ima drugačije potrebe. Zato znam da njega ljudi drugačije gledaju. Osobama s invaliditetom je potreban oslonac, ali u susretu s tim ljudima ispunilo mi se srce, učinili su me sretnom, a srce mi je puno ljubavi. To pokazuje da nije važan vanjski izgled, već ono što se nalazi u čovjeku - poručila je maturantica Druge gimnazije Martina Kučina.
Sreću zbog sudjelovanja u projektu “Zajedništvo ljubavi - senzibilizacija mladih za osobe s invaliditetom” nije sakrivala ni Hana Šestak, učenica trećeg razreda Druge gimnazije.
- Jako sam sretna što sam ovdje. Nakon samo dva dana trajanja projekta moje srce je ispunjeno. Izrazito je važno da i duhovno rastemo te da puno učimo, jer od osoba s posebnim potrebama se zaista može puno naučiti, budući da su vrlo jednostavni i ne treba im puno - kazala je učenica Hana Šestak.
Goran Damjanić