LUDBREG, 21. - 23. 7. 2020.

---

Duhovno-ljetni susret za osobe s invaliditetom, pod geslom „Što god vam rekne, učinite“ (Iv 2,5), u organizaciji Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, održan je u Pastoralnom centru u Ludbregu, od 21. do 23. srpnja. Okupilo se dvadesetak sudionika: osoba s invaliditetom i volontera iz Međimurja, Varaždina, Koprivnice, a susret su vodili povjerenik vlč. Leonardo Šardi i profesorica defektolog, članica Povjerenstva Ivana Peček. Tri dana protekla su u igrama na otvorenom, pjesmama, katehezama, radionicama, šetnji, razgledu grada, molitvi i slavljenju svete mise.

Biskupijski susret mladih osoba s invaliditetom
 „Susret je dobra prilika da osobe s invaliditetom izvučemo iz njihovih obitelji i stavimo u jedan drugačiji kontekst gdje onda vježbamo socijalizaciju, a usto nudimo duhovan sadržaj.“ objasnio je vlč. Šardi ideju i dodao kako su za ovaj susret pronašli dodatan poticaj:
„Većina mladih koji su se okupili, trebali su sudjelovati na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Zagrebu, no budući da je taj susret bio odgođen, odlučili smo da upravo njih pozovemo na jedan biskupijski susret  mladih osoba s invaliditetom. No ovdje nisu samo osobe s invaliditetom već i sedam volontera jer bez volontera ovaj susret se ne bi mogao održati. Svoje kateheze gradimo na katehezama koje su bile predviđene kao pripremne kateheze za susret mladih stoga nam je u središtu Marija, odnosno tema Što god vam rekne, učinite (Iv 2,5). Svaki dan kroz dvije radionice obrađujemo jedan aspekt Marijinog života, a onda između kateheza i radionica imamo priliku za druženje, šetnju gradom, za molitvu i naravno neizostavno slavljenje svete mise.“

Mi smo Isusovi ćupovi, jedinstveni i unikatni
A da bi se misli i spoznaje s kateheza mogle oblikovati u konkretno djelo tu su radionice. „Nakon molitvenog početka, različitih igara upoznavanja i probližavanje Božje riječi, sudionici projekta pristupili su kreativnim radionicama  (bili su podijeljeni u nekoliko skupina prema svojim mogućnostima i sposobnostima) na kojima su, uz različite tehnike, izrađivali plakate na temu obrađenog evanđelja.“ objasnila je voditeljica  krativnih radionica, profesorica defektolog, članica Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije Ivana Peček. Tijekom radionica sudionici su izradili više različitih radova. Događaj svadbe u Kani galilejskoj sudionicima je bio temelj za izradu plakata „Mi smo Isusovi ćupovi“ pokazujući po čemu su jedinstveni i unikatni. Da smo svi različiti, a zapravo jednaki u Kristu pokazali su oblikujući plakat ”Mi smo mnogi, ali smo jedno u tijelu“. Na tragu gesla susreta izradili su plakatnu temu Majke Marije i krunicu od glinamola. Sudionicima je dana sloboda jer, kako nam objašnjavaju voditelji, važno je čuti i vidjeti njihovo viđenje Blažene Djevice Marije, na koji način zamišljaju kamene ćupove na svadbi u Kani. Voditelji žele čuti što je sudionicima vrijedno u životu, pokušavaju ući u dubinu i vidjeti što se krije u njihovoj nutrini. Upitali smo vlč. Šardija: Kakav je Isus kojeg mu otkrivaju osobe s invaliditetom? „To je radostan i spontan Isus. Isus koji nema zadrške, koji ne zna za stereotipe, predrasude, koji svaku osobu vidi u njezinoj ljepoti i punini.„ odgovorio je vlč. Šardi. „Budući da dugi niz godina radim s osobama s invaliditetom i završila sam taj fakultet, imam brata koji je također osoba s invaliditetom, meni je bio cilj da kroz svoj život, a to smatram svojim poslanjem, pokušam  rušiti  barijere koje se nalaze u društvu prema osoba s invalidietom kako bi našli svoje mjesto i u Crkvi, jer smo svi zapravo jednaki, svi imamo pravo slušati Božju riječ“, pojasnila nam je voditeljica radionica Ivana Peček koja već 20 godina predaje vjeronauk u Centru za odgoj i obrazovanje „Tomislav Špoljar“.

Otkrivati ljepotu osobe
Sudionici susreta gradili su odnose i prijateljevali. Zamolili smo ih da nam otkriju ljepotu osoba s kojima su provodili zajedničko vrijeme i na poseban način se sprijateljili. Paula nam je otkrila Magdaleninu zahvalnost „imala sam čast dijeliti sobu s Magdalenom i jako mi je drago zbog toga jer sam na taj način mogla pobliže upoznati život slijepih osoba. Oni iako ne vide, vide jednim drugačijim očima i drago mi je što sam mogla upoznati taj njihov svijet. Vidjela sam da oni mogu sve, samo uz malu pomoć nekoga. I to što imaju tu vrstu invaliditeta ne znači da ništa ne mogu sami napraviti. Drago mi je da sam uspjela upoznati nekog s tom vrstom invaliditeta i da sam naučila nešto novo. Kod Magdalene mi se sviđa što je ona jako otvorena osoba, jako je ljubazna, cijeni svačiji komentar, svačiju pomoć i pokušava na neki svoj način izraziti svoju zahvalnost, recimo, kad je pitam treba li pomoć uvijek prvo ide sama, a ako treba pomoć, onda zove i uvijek bude zahvalna jer smo uvijek uz nju. „Kod Paule je lijepo što je dobra osoba i super prijateljica. Uvijek je spremna pomoći i komunikativna je“  odgovorila je Magdalena.
Toni je otkrio Sarinu ljepotu: Voli se smijati, draga je cura. Ima lijep osmijeh. Voli se šaliti i uvijek je dobre volje. A Sara za Tonija kaže da uvijek pomaže drugima, otvoren je za razgovor sa svima, ima zanimljive teme za razgovor i nastavlja: „Toni zna jako dobro govoriti njemački, a ja ne znam pa se volimo šaliti na taj račun.“ 
„Volontirati s osobama s invaliditetom  kao što je Kruno uvijek mi je posebna čast i privilegija. Možda je on po nekim zdravstvenim karakteristikama drugačiji od mene, ali usprkos tome on ima jako veliko srce koje karakterizira: iskrenost, brižnost, dobrota, otvorenost, i po tome mi predstavlja motivaciju u životu. On je dokaz da nikada ne treba odustati. Družili smo se nekoliko dana, mogla sam primijetiti da Kruno svaku suzu pretvara u osmijeh, svaki tužan dan pretvara u sretan. On je osoba koja uvijek može popraviti raspoloženje, misli pozitivno i baš sam sretna što sam imala priliku upravo njega dobiti za prijatelja.“ rekla nam je Mihalea. Krunoslav nam je otkrio da je Mihaelina ljepota u njezinoj otvorenosti „imamo slobodnu komunikaciju, sve možemo pitati jedan drugoga otvoreno, bez ikakvog straha ili nekakve treme, neugodnosti, zbilja je otvorena osoba koja ima veliko srce, čast je imati takvu prijateljicu u životu.“ Na upit kako suze pretvrara u osmijeh, Krunoslav je odgovorio: „U tim našim trenutcima, ovdje na susretu, pogotovo u onoj završnoj točki refleksije, u osvrtu dana, zna se često puta u očima naših volontera pojavit suza, ostanu dirnuti time što se događalo kroz dana i onda ih treba nekako podići, nekako nasmijati, ponovno vratiti na put sreće. Samo jedna dobra šala ili samo jedan osmijeh da im uputim ili da ih pogledam i to je već dovoljno da se njihovo lice promijeni: suza u osmijeh.“
 Đuro nam je rekao da je „Maja puna ljubavi, dobrote, voli se šaliti, smijati i lijepa je. Ima lijep izgled.“ A Maja je odgovorila da je Đuro jedna nasmijana osoba, puna ljubavi, uvijek ih nasmijava.

Biti zahvalan
Sudionici duhovno-ljetnog susreta za osobe s invaliditetom svaki dan su započeli molitvom. Nakon doručka, u prijepodnevnim satima bili su u radionici. „Nakon radionice koristimo vrijeme za druženje, društvene igre, za šetnju gradom, a nakon ručka, uvijek dajemo malo slobodnog vremena. Poslijepodne nas očekuje nova radionica, prije svete mise imamo pripremu koja se očituje u pripravi molitve vjernika, sudionici sami pišu, zatim imaju pripremu za ministriranje jer se mnogi po prvi puta susreću s time da su poslužitelji kod oltara. Večernji dio nekako je određen za molitvu zahvale: pokušavamo vidjeti na čemu smo u tome danu zahvalni, što je obilježilo taj dan, potom slijedi druženje i odlazak na počinak.“ kazao nam je vlč. Šardi.

Biti poučen
Da čovjek uvijek i od svakoga može biti poučen posvjedočila je Mihaela: „Pokušali su me naučiti osnove znakovnog jezika. Slijepe osobe pak imaju posebne mobitele s programima koji im pomažu, stoga su mi približili kako komuniciraju Faceboom, Viberom i drugim društvenim mrežama. Jednu večer komunicirala sam s jednom slijepom osobom, bilo je predobro i drago mi je što se tehnologija toliko razvila, da omogućava tim osobama da se na neki način približe osobama normalnog zdravstvenog stanja, da i njima budu dostupne društvene mreže i da se ta različitost polako smanjuje. Oni su mi pokazali da je svatko od nas jednak, da nas je Bog sve stvorio jednake.“

Zajedništvo koje liječi
Glavnu misao susreta osoba s invaliditetom zaokružio je Danijel: „Imamo Gospodina i imamo jedni druge. Imamo tu sreću i radost koju pokazujemo, međusobno smo zahvalni jedni drugima što smo zajedno. Osobito sada u teškim trenutcima to zajedništvo nas liječi, hrabri i jača. A posebno je lijepo što možemo jedni drugima uljepšati dan. Ja nemam nimalo straha nekome od svojih prijatelja reći: Uljepšao si mi ili uljepšala si mi dan.“
Druženje, razgovori, različite igre,“ Igrali smo “Pogodi tko sam”, Čovječe ne ljuti se, Domino. Različite radionice su mi bile jako drage, baš se vidjelo da zajedno jako lijepo funkcioniramo“ kazala nam je volonterka Marta i izdvojila svetu misu – najljepši dio susreta „svi smo se okupili, bilo je smijeha, bilo smo baš jedna velika, lijepa obitelj.“
Danijel je na misi čitao prvo čitanje i psalam na Braillovu pismu. Inače čita i u svojoj župi, kaže da ga to čini sretnim. „To je jedan poziv koji sam prihvatio s radošću i uvijek ću ga prihvaćati tako.“ kaže nam Danijel.
Tijekom mise sudionici su izgovarali molitve vjernika koje su sami napisali. Vlč. Šardi je napomenuo kako se u tim molitvama provlači nit zahvalnosti „zahvaljuju na daru života, prijateljima“. Volonterke su zahvalile za proteklu akademsku godinu. Neke osobe nemaju mnogo prijatelja, bilo im je drago što su bili na susretu, u društvu, upoznali nove ljude, stoga su zahvalili za susret, svaki razgovor, osmijeh. Za nove stvari koje su naučili na radionicama. Danijel se pridružio svojom molitvom: zamolio je od Gospodina jakost i snagu, radost i jakost Duha Svetoga da u svakom susretu znamo primijetiti i prepoznati Gospodina, da znamo da smo upoznajući prijatelje, upoznali i susreli i Gospodina.
U ljetnim mjesecima Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije marljivo predlaže sadržaje, dosad su organizirali šest susreta duhovno-katehetske naravi „Ljeto s Isusom“ u dvorištu Caritasovog centra u Varaždinu i trodnevnu duhovnu obnovu za slijepe i slabovidne u Pastoralnom centru u Ludbregu. „Cilj je da se ovakvi susreti održavaju češće i da se većem broju osoba s invaliditetom omogući prisustvovanje na ovakvim susretima.“, zaključuje vlč. Šardi.
Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije osnovano je 3. listopada 2019. godine u Caritasovom centru na Banfici s ciljem da osobe s invaliditetom budu u središtu crkvene i društvene zajednice. Sa željom da svakoj osobi na primjeren način prenesu Božju riječ.  

---