LUDBREG, 11. 7. 2019.

---

Destak osoba s invaliditetom, od kojih je većina s intelektualnim teškoćama, te isto toliko volontera sudjelovalo je na duhovno-ljetnom susretu za osobe s invaliditetom od 9. do 11. srpnja ove godine u Ludbregu.

Prvi je to ovakav susret koji je organiziralo Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije na čelu s povjerenikom vlč. Leonardom Šardijem.

Vlč. Šardi zadovoljan je ovim projektom i plodovima koji su iz njega izrasli: jedno veliko zajedništvo, radost, smijeh te želja sudionika da ovaj susret potraje još koji dan. Kako kaže, na ideju za ovaj projekt došao je nakon jednog hodočašća u Lurd s osobama s invaliditetom gdje je mogao vidjeti koliko njima znači na pet dana biti odvojen od neke svoje okoline i bez svojih roditelja te kako su u tom vremenu duhovno rasli na njima prilagođen način. Isto se događalo i u Ludbregu.

- Sudionici su imali priliku upoznati Krista na sebi primjeren način, ali istovremeno vidjeti da nisu sami, nego da upravo u Crkvi je njihovo mjesto u središtu. – poručio je vlč. Šardi.

Naravno, ova ponuda ne vrijedi samo za Varaždinsku biskupiju, već vlč. Šardi poziva da se tako nešto organizira u svim biskupijama diljem Hrvatske. Rado će pomoći svojim znanjima i iskustvom, a također postoji mogućnost da se i za osobe iz drugih biskupija ponovno nešto takvo organizira u Ludbregu.

Uz vlč. Šardija voditeljica ovog duhovnog programa bila je i prof. defektologinja Ivana Peček koja naglašava važnost uključivanja osobito mladih ljudi u ovaj projekt.

- Ovo je zapravo jedan put da se mladi uključe u život osoba s invaliditetom, da stave ispred sebe drugu osobu, i na taj način izgrađuju svoju osobnost, i da nauče živjeti s drugima koji su malo „različiti“ od njih.

Prof. Peček posvjedočila nam je i o osobnom motivu uključivanja u pastoral osoba s invaliditetom rekavši kako je ona odrasla u velikoj obitelji u kojoj je brat osoba s invaliditetom.

- Ja sam zapravo cijeli život gledala kako se moj otac bori za prava moga brata da mu omogući dostojan normalan život kakvog smo imali mi, braća bez invaliditeta. Znam reći da ni ne znam živjeti drugačiji vid života i sve ovo što radim, za mene je normalno. – poručila je Peček.

Na susretu u ludbreškom Pastoralnom centru sudionici su, kroz prilagođene kateheze, promišljali o sakramentima ispovijedi i euharistije, posjetili su Udrugu za osobe s invaliditetom "Ludbreško sunce", svaki dan slavili su svetu misu te, kroz igru, pjesmu i molitvu, gradili zajedništvo. Radost i oduševljenje proživljenim u protekla tri dana nisu krili. Svoje dojmove s nama je podijelila 15-godišnja Margareta.

Bilo je zabavno, dosta zanimacija, smijeha, pjevanja…to je ono najbitnije u svemu ovome. Svakako bih voljela da se ovakvi susreti ponove, jer to je stvarno nešto najbolje što mi se moglo dogoditi. – poručuje Margareta.

A volontiranje na ovakvom projektu preporuča mlada volonterka Mihaela Kreš.

- Kroz nekoliko dana smo pomagali osobama kojima je to potrebno i nakon toga osjećaš veliko veselje i radost. Apsolutno bih svima preporučila ovo, jer dobiješ novo iskustvo, naučiš mnoge stvari. – rekla nam je Mihaela.

Podršku ovom duhovno-ljetnom susretu za osobe s invaliditetom dao je i Varaždinski biskup Josip Mrzljak pridruživši im se posljednjeg dana u neformalnom druženju.

Kako nam je rekao, i nema nekog velikog iskustva s osobama s invaliditetom, ali je uvidio da je ovakav pastoral itekako potreban.

- Čovjek ne bi pomislio koliko osoba s invaliditetom zapravo ima u biskupiji. Tek ih otkrivamo i okupljamo zajedno. Osamljeni su i u obiteljima, one kao da ih skrivaju. – poručio je biskup Mrzljak te tim obiteljima uputio riječi ohrabrenja i poziv - Neka se jave, neka dođu, neka im učine život radosnijim, neka se ne boje pokazati dijete koje možda ima neki hendikep, jer oni imaju određene sposobnosti do kojih mi možda ne možemo doprijeti, a oni mogu doživjeti svoju vjeru na jedan poseban način. Rekao bih da, pomažući njima, najlakše možemo zaslužiti Nebo. – poručio je biskup Mrzljak.

Ovaj susret u Ludbregu završio je svečanim euharistijskim slavljem kojem su se pridružili roditelji i udomitelji sudionika osoba s invaliditetom te u nadi da će se ovako nešto što prije ponoviti.
   
 
 

---