Put prema Uskrsu u sebi nosi pitanja. To je pedagogija koju Isus primjenjuje za svakoga svoga učenika. Tako će upitati učenike koji bježe iz Jeruzalema u Emaus: „Što to raspravljate? O čemu raspravljate tako žučno? Pitat će ih što se to stvarno dogodilo u Jeruzalemu, razumiju li što se dogodilo onog petka u Jeruzalemu. Pitat će i one koji su okupljeni u dvorani Posljednje večere: „Zašto ste uplašeni?“ Upitat će ih: „Zašto vam sumnje obuzimaju srce?“ Pitat će na obali: „Dječice, imate li što za prismok?“ Vodit će ih dalje do konačnog pitanja, koje postavlja Petru i svima nama: „Voliš li me?“

Draga braćo i sestre, volio bih da kroz ove dane uzmemo riječ Božju i da podvučeno sva ona pitanja koja Isus postavlja svojim učenicima nakon uskrsnuća. Vjerujem da se u tim pitanjima nalazi i ono ključno pitanje koje želi nama postaviti. Želi baciti udicu duboko u naše biće, izvući ono što je najdublja naša čežnja, čežnja za ljubavlju koja ne umire, čežnja za životom koji je vječan, čežnja za srećom koja je potpuna, ne tek jedno zadovoljstvo.