BiskupPovijest biskupijeKatedralaStolni kaptol Blažene Djevice Marije na Nebo uzneseneČazmansko-varaždinski zborni kaptol Duha SvetogaSvećeniciŽupeRedovničke zajedniceIn memoriam

Izdvojene propovijedi mons. Bože Radoša: „Isus nas zove da idemo uskim putem“

VATIKAN, 1. 8. 2019.
Kao što je poznato, Sveti Otac Franjo prihvatio je odreknuće mons. Josipa Mrzljaka na pastoralnom služenju Varaždinskoj biskupiji te je imenovao biskupom Varaždinske biskupije mons. Božu Radoša, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije i dosadašnjeg rektora Papinskog hrvatskog zavoda svetog Jeronima u Rimu. Odluka je objavljena u četvrtak 1. kolovoza točno u podne.

Inače, Božo Radoš je 28. travnja 2016. imenovan rektorom Papinskoga hrvatskoga Zavoda svetoga Jeronima u Rimu, a službu je preuzeo 15. lipnja iste godine. Hrvatska katolička mreža pripremila je na svojim internetskim stranicama zanimljiv članak o susretu mons. Radoša s hrvatskim biskupima koji su krajem 2018. godine boravili u sklopu pohoda „Ad limina apostolorum“ u Rimu.

Na misi u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu s hrvatskim biskupima koji su tada boravili u Rimu, a za vrijeme susreta hrvatskih rimskih studenata, mons. Radoš, tada rektor Zavoda, povukao je paralelu između Hrvatske crkve sv. Jeronima u kojoj su bili radovi na obnovi u tijeku istaknuvši da, „kao što se ta crkva obnavlja iznutra i izvana i vraća joj se njezina izvorna ljepota, tako i živa Crkva ima istu trajnu potrebu: učvrstiti temelje, osnažiti strukture i tražiti putove da slika Crkve zablista u izvornoj ljepoti“, prenosi HKM.

- Obnova u Crkvi nikada ne prestaje. ‘Skele’ se samo premještaju s jednoga na drugo područje, dolaze novi i stručni radnici. Ordinariji i redovnički poglavari prepoznali su u vama, dragi studenti, sposobnosti koje će sutra, osnaženi novim spoznajama i vjerničkim iskustvom, biti dragocjene u obnovi i usavršavanju partikularne Crkve“- poručio je lani hrvatskim rimskim studentima mons. Radoš.

"Vrata vjere ne može čovjek otvoriti sam, vjera je uvijek Božji dar"

Hrvatska katolička mreža podsjeća i na hodočašće korisnika i djelatnika Doma za stare i nemoćne u đakovačku katedralu u 2016. godine, kada je Radoš, tada njihov duhovnik i inicijator hodočašća, poručio kako nam Isus govori kroz slike – sliku vrata i sliku puta.

- Ova vrata su vrata vjere. Došli smo jer vjerujemo. Bog nam ih stvarno otvara, a najprije nam ih je otvorio na krštenju. Ovo je naša kuća, ovdje se osjećamo kao djeca. Vrata vjere ne može čovjek otvoriti sam, vjera je uvijek Božji dar; Bog može otvoriti ova vrata. I onda kada odemo iz kuće, kada grijehom zalupimo vrata i ne ponesemo ključ, tada Bog stoji na vratima i uvijek čeka da nam širom otvori svoja vrata - kazao je mons. Radoš dodajući kako su to uvijek uska vrata.

- Uska vrata su ona koja na prvi pogled nisu poželjna, ali tek nakon što kroz njih uđemo vidimo ljepotu koja se krije iza njih. Kroz ovu godinu simbolično ih zovemo Vratima Božjeg milosrđa i povezujemo ih s uskim vratima ispovjedaonice, tamo gdje trebamo ući siromašni, slabi, ponizni, sagnuti se, kleknuti i kazati: Gospodine nisam dostojan, ali ti mi otvori vrata, vrata života, vrata svoga milosrđa da mogu ući. Treba odbaciti sve ono što nas priječi da uđemo na ta uska vrata, kako bi nas Bog slobodne poveo - rekao je mons. Radoš.
Govoreći o drugoj slici – slici puta, mons. Radoš je istaknuo kako je težak put starih, bolesnih i nemoćnih.

"Nije jednostavno ići za Kristom"

- Isus nas zove da idemo uskim putem. To očito nije put kojim svi idu, to je put konkretnoga izbora. I ovdje nam kaže – Ja sam taj put. Nije jednostavno ići za Kristom, biti njegov učenik, biti kršćanin, držati se principa svoje savjesti, činiti dobro svaki dan-  naglasio je mons. Radoš, ističući kako je taj put onaj kojim se ide polako i sve vidi: - Mladi ljudi kroz život idu brzo i ne vide sve. Vi idete polako, ali vidite sve što je u životu bilo i jest lijepo, vidite sitne znakove Božje pažnje koju vam Bog daje po onima koji žive s vama, onima koji rade u Domu, vašima koji vas obilaze, koji vas nazovu, koji vam donose sakramente u dom. U Godini smo milosrđa gdje molimo Gospodina da nam da snage da idemo kroz uska vrata, uskim putem, jer to je put u život. Stavimo danas ovdje sve pred Gospodina i molimo ga da nam oprosti sve grijehe, kako bi nam potpunim oprostom dao milost i raspoloženje da iz ovoga doma izađemo slobodni, čisti pred Bogom, oslobođeni svega, spremni za susret s Gospodinom sada i u budućnosti.

Na duhovnoj obnovi za redovnice Požeške biskupije koju je vodio 2011. godine, mons. Radoš je govorio o svijetlim točkama Isusovog križnog puta, odnosno o sporednim osobama koje se pojavljuju na njemu, a koje spominje Evanđelje. Jedan od prvih takvih likova je Pilatova žena koja svojom ženskom intuicijom govori svome mužu: “Pusti toga pravednika”. Na križnom putu susreću se još neki svijetli likovi poput Šimuna Cirenca koji pomaže Isusu nositi križ, zatim desni razbojnik, prvi čovjek kojeg je Isus proglasio svecem. Tu je i satnik koji priznaje da je Isus Sin Božji te Josip Arimatejac koji dolazi kod Pilata tražiti dopuštenje da skine Isusa s križa i da ga ukopa u svoju grobnicu.

- Ovih pet likova na križnom putu su zaista usput, a ustvari nisu usput nego svatko od njih nam govori da u mozaik svog življenja ugradimo ono što su oni ugradili u Kristovu muku - istaknuo je tada mons. Radoš, a prenosi Hrvatska katolička mreža.