U svako vrijeme života trebamo sve svoje snage i svu nadu uprijeti da zadobijemo naviješteno spasenje. Izaija u današnjem proroštvu ide do kraja , naviješta da će, po ženi, Bog u liku djeteta pohoditi svoj narod i bit će s njim – Emanuel. Bog će se približiti čovjeku.

Zemljoradnik zna da, i kad sve najbolje učini u pripremi zemlje i sijanju sjemena, to nije dovoljno da bi urodilo očekivanim plodovima. Nada da će kiša pravovremeno pasti te zemlja dati da žetva bude obilna, zemljoradniku daje smisao života i snagu za život u optimizmu. Nama vjernicima ovo je pouka da uvijek trebamo biti spremni na Kristov drugi dolazak.

Udarimo se u prsa i zapitajmo se donosimo li uistinu plod dostojan obraćenja? Jesmo li u današnjem svijetu mironosci i mirotvorci u Božjoj pravdi i istini? Jesmo li kao vjernici otvoreni za ono što nam je Bog svima pripremio? Konačno, pitajmo se zakrivamo li ili otkrivamo Boga čovjeku u današnjem suvremenom društvu.

Crkva u Adventu ili Došašću u nama želi pobuditi naše svjesnije i založenije nastojanje da se životom suobličimo Kristu. U ta četiri tjedna poziva nas na novi početak u odnosu s Bogom i bližnjima.

Isus je svakom zlu pristupao s dobrotom i milosrđem. Nije došao uništiti svijet, nego ga spasiti. Isus je spasitelj, jer je postao jednak običnim ljudima te im tako vratio dostojanstvo Božjih sinova i kćeri. On nam se objavljuje kao prijatelj, brat i spasitelj. Vrhunac Isusove ljubavi i slave pokazuje se u milosrđu koje je jače od mržnje, nepravde i zlobe.

Nije lako živjeti postojano na liniji spasenja. Postojanost u Bibliji je vrlina progonjenih i obespravljenih, onih koji situaciju ne mogu izmijeniti, a moraju je podnositi. Postojanost koja raste iz vjere da Bog svijetom upravlja i da će svima suditi pravedno i milosrdno.

Isus jasno potvrđuje postojanje drugoga života, za kojim u dubini duše ljudi čeznu...Mi si ne možemo do kraja predstaviti i shvatiti vječni život, ako u tom razmišljanju u središte svega ne postavimo Boga. Mi se nadamo uskrsnuću od mrtvih na vječni život u zajedništvu s Bogom.

Isus donosi spasenje ne samo domaćinu nego cijeloj obitelji, jer svi su se uključili u doček Isusu. Bili su povezani međusobnom ljubavlju, povjerenjem i razgovorom o životnim pitanjima. Zato su Zakejevi ukućani postali dionici spasenja koje je Isus donio Zakeju.

Kad shvatimo Božju dobrotu prema nama nećemo htjeti povrijediti Ga i prekinuti naš prijateljski odnos. Isus nas potiče da, poučeni današnjim primjerom molitve oholog carinika i skrušenog grešnika, ne ispitujemo savjest drugima, nego sebi. U svakome od nas krije se farizej iz današnjeg evanđelja, jer smo svi skloni vidjeti nedostatke drugih i isticati svoje vrline.

Činjenica je da će se dogoditi Isusov ponovni dolazak - bili mi toga svjesni ili ne, prihvatili mi to ili ne. U to trebamo vjerovati i trajno se pripremati za taj susret. Jedno od pitanja koje nam se tu nameće sigurno je kada će to biti. Nestrpljivi smo i htjeli bismo znati da si možemo „isplanirati“, kako je to danas moderno. No, kao članovi zajednice vjernika trebamo u radosti, pjesmi i zahvaljivanju očekivati Isusov dolazak, pozivati svoje bližnje da čine isto. Da bismo tako mogli treba nam jaka i velika vjera o kojoj smo razmišljali prošlih nedjelja. Jesmo li spremni tako živjeti? Imamo li potrebnu ustrajnost u molitvi i vjeri?