Kršćanski život nisu samo vjerski obredi, nego i sudjelovanje u Kristovim patnjama prisutnima u životu čovjeka koji ima probleme i koji me zove da mu budem bližnji. Sa znakom križa smo započeli svoj život i put vjere, nadamo se da ćemo u tom znaku i završiti svoj zemaljski život. Neka sveti križ, znak otkupljenja, ljubavi i nade, bude naš znak raspoznavanja, naša snaga i utjeha, u svakoj životnoj situaciji. Slijedimo Krista čitav život, da s njim uđemo u nebeski Jeruzalem.

Poruka liturgijskih čitanja 5. Korizmene nedjelje jasno nam govori o neizmjernoj ljubavi Očevoj koju dokazuje sklapanjem novog saveza s ljudima po Kristovoj žrtvi. Taj savez usađuje u „srce“ svakog pojedinca. Nasljedovanjem Krista, sjedinjenjem s njim u sakramentima učvršćujemo taj savez prijateljstva. Slijedimo njegov životni put, njegov misterij spasenja – smrt, uskrsnuće i uzašašće. Na tom putu Bog od nas traži vjeru koja proizlazi iz nutrine, iz duše i srca.

Budući da se nalazimo otprilike na polovici korizme za očekivati je da nam se u liturgijskim čitanjima postavljaju određena pitanja u smislu provjere naše dosljednosti u provođenju donešenih odluka i nastojanjima prihvaćanja i vršenja volje Božje u svojem životu. Možemo provjeriti svoju osjetljivost za Očevu ljubav prema čovjeku koja se očituje u nesebičnom darivanju drugima. Tako se vraćamo na temu o Božjim zapovijedima, o savezu vjernosti sklopljenom više puta u povijesti spasenja, ali i po krštenju, između Boga i čovjeka.