Svoje bogato životno iskustvo u koriznemoj emisiji „Vjera i nada“ podijelila je časna i medicinska sestra Damira Biškup
VARAŽDIN, 29. 3. 2021.
U tjednoj emisiji „Vjera i nada“ emitiranoj u subotu 13. ožujka na VTV televiziji, uoči 4. korizmene nedjelje, gostovala je časna sestra Damira Biškup iz Družbe milosrdnih sestara svetog Križa.
U samostanu Sestara svetog Križa na zagrebačkom Vrhovcu ova 85-godišnja, ali vitalna časna, ujedno i medicinska sestra u mirovini, ugostila je našu ekipu, a u razgovoru s našom stručnom suradnicom Ivanom Šimunić razgovarala je o svojim počecima vjere, odluci odlaska u samostan, ratnim danima u vukovarskoj bolnici te drugim zanimljivim temama.
Rođena 1936. u slavonskom Oriovcu, krštena je sa svega četiri dana, a prve redovničke zavjete položila je 1961. godine, što će reći kako ove godine slavi svojih 60 redovničkih godina.
- Osjećam se kao hodočasnik u svetu zemlju koji je prešao velik dio puta, ali sada mu preostaje jedna mala dionica koja je ustvari nepoznata i ne zna kada će stići. Kako dragi Bog da, tako će i biti – kaže kroz smijeh ova vedra sestra.
Na pitanje kakav je život u samostanu odgovara - ako ste ga izabrali, mora vam se i dopadati. Nije, kaže, da samo ruže svatu. Ponekad ima i boli, ali to smatra Božjim znakom da malo očvrsne. Prisjeća se svog odlaska u samostan; „Ideš kao Abraham, ako si odlučio za Boga nešto žrtvovati, sve će se posložiti na dobro“. Odnos s Bogom podržava u prvom redu molitvom i svetom misom. Preko euharistije Bog joj daje duhovnu snagu, a u nastavku poslušajte kakav je Bog kojeg je upoznala.
Sestra Damira spominje dva omiljena biblijska retka: „Ti si Gospodine baština moja“ i „Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula“. Osim blažene Djevice Marije, svetac s kojim na osobit način prijateljuje je sveti apostol Juda Tadej kojem je zahvalna za dva čuda u svome životu.
Sestra Damira Biškup radila je pet godina u bolnici u Prištini, potom 25 godina u rodilištu vukovarske bolnice, a po dolasku u Zagreb još je četiri godine do mirovine radila u Klinici za traumatologiju KBC-a „Sestre milosrdnice“ u Draškovićevoj ulici.
- Svaka od tih bolnica ima nešto posebno. Kada sam došla u prištinsku bolnicu bila sam mlada. Sjećam se da je bilo jako naporno radi radnog vremena kojeg smo zvali 24/48. Radila sam s 40-ak novorođene djece i neishranjenim majkama. Plus djeca u inkubatorima i ona novorođenčad koju smo hranili na sondu jer nisu samostalno mogla sisati. Ponekad nisam imala vremena otići na ručak. Tamo je doista bilo živo. Dolaskom u Vukovar, šef mi je rekao da neće biti tako naporno, no dolazilo je oko 1.200 rodilja godišnje. U Zagrebu u Traumatologiji je također bilo teško. – prisjeća se s. Damira.
U vukovarskoj bolnici radila je u vrijeme mira, ali osjetila je i ratne strahote.
- Život je bio lijep u Vukovaru. Lijep i pitom grad. Sve je bilo lijepo do rata kada su se „pobrkali jezici“. Sve su rušili, a nije se pazilo ni na bolnicu. Jedan pretežak zločin. Bili su to jako teški uvjeti. Često nije bilo struje, a ni hrane za sve. Za djecu se našlo mlijeka, ali kruha ne uvijek. O higijenskim potrepštinama da ne govori. No, nekako smo preživjeli. Bilo je to beznađe, ali nešto nas je nosilo. U mirno doba iz bolnice se češće čula kakva psovka negoli molitva. Ali kada si pritisnut sa svih strana… Jedne večeri tako sam vidjela da medicinsko osoblje moli krunicu. Znali smo da nam samo Bog može pomoći, ali morali smo probuditi vjeru u njega da bismo se izvukli iz tog pakla – priča s. Damira.
U razrušeni Vukovar 20. studenoga 1991. stigao je konvoj. Uspjela je izići iz Vukovara s petomjesečnom bebom Tanjom koju je u Zagrebu predala Dječjoj bolnici. Njezina majka je bila evakuirana u Delnice i vidjela ju je na televiziji. Sutradan je odmah krenula je vidjeti svoju Tanju.
Kada je počelo njezino prijateljevanje s Bogom, koja joj je omiljena molitva Blaženog Bogorodici Djevici Mariji, te odakle joj inspiracija da svoj ratni i poslijeratni put pretoči u poeziju zbirkom pjesama „Vjera u beznađu“, te druga svjedočanstva ove zanimljive i životnim iskustvom prebogate časne sestre pogledajte u emisiji „Vjera i nada“. Sve ostale materijale Ureda za pastoral u medijima možete besplatno pogledati na YouTube kanalu Varaždinske biskupije.
