Čitanja 6. nedjelje kroz godinu zovu nas na preispitivanje stava prema ljudima i materijalnim dobrima. Priznajemo da ne možemo bez bližnjih niti bez krova nad glavom i kore kruha – ali to nam ne smije biti glavni cilj u životu. Kao vjernici trebali bismo svoju životnu sigurnost temeljiti oslanjanjem u na Boga, a bližnji nam mogu biti put i pomoć na tom putu.

Možda danas mnogi, u nastojanju oko širenja kršćanstva, bacaju mreže u prazne vode, po svojem nahođenju ili po svojoj mudrosti i vrlo često ostaju praznih mreža. Bez obzira što su se mučili cijelu noć/čitav život, nisu ulovili gotovo ništa od ribe. Nešto treba mijenjati. Poput Petra, kad je nelogično i možda čak besmisleno, iz povjerenja u Isusa trebaju baciti svoje mreže na drugu stranu, trebaju promijeniti način djelovanja. Tako je nastala nepokolebljiva zajednica vjernika - Crkva.

Ljubiti znači prihvaćati drugoga, razumjeti ga i ne mu suditi. Isus je pokazao da se ljubav može iskusiti kroz drugoga i pozvao je sve ljude na to iskustvo. Prva i najvažnija njegova zapovijed bila je da ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio! Da bismo ljubav mogli ostvariti i konkretno provesti u djelo, Krist nam šalje svojega Duha da nas inspirira u našem svakodnevnom odnosu prema bližnjima.

U Bibliji imamo savjete i iskustva kako prebroditi te probleme. Bibliju treba trajno čitati i uvijek će nam iznova progovarati novom snagom i usmjeravati nas u novi život. Osvjetljavat će nam put u budućnost. No, trebamo htjeti obnovu. Ozbiljno pročitana i duboko promeditirana Božja riječ može biti blaga vijest siromasima, može vid vratiti slijepima, može dati slobodu zarobljenima, može izliti milost Božju na svijet. Svojim životom u slušanju Riječi i vjerom u Krista, koji je ispunjenje proroštava, možemo (p)ostati blagovjesnicima – ispunjeni Duhom Svetim. Samo se trebamo odvažiti i krenuti.

Isusovu Majku Mariju često nazivamo našom posrednicom i zagovornicom kod Boga. Prije svega ona je bila prva vjernica u Božji plan spasenja, u Isusovo mesijansko poslanje, a učenicima je bila uzor i poticaj. Poslužiteljima kod stola, a i nama danas, govori da učinimo što god nam Isus kaže. Taj njezin poziv uvijek je aktualan, a njezina brižnost za dobro drugih neka nam bude bitna karakteristika života.

Bog je u obitelji i po njemu ona nije nešto prolazno nego nešto preko čega se dolazi do susreta s Njim. Obitelj je mjesto ljubavi i zajedništva. U njoj se događa prvo iskustvo ljubavi i nadanja, darivanja i primanja. Sretna obitelj otvara čovjeku optimističan pogled u budućnost. Neka naš život bude takav da mlađim naraštajima i cijelom svijetu pokažemo sreću, ideale, Krista, božićnu radost.

Vjerujemo li u Boga koji je sada i ovdje prisutan? Vjerujemo li da se on stvarno brine za nas, da stvarno vodi naš život? Je li Bog stvarno naša snaga, utočište i utjeha - u obiteljskoj svakidašnjici, na ulici, na radnom mjestu? Vjernik u biblijskom smislu vjeruje Bogu iznutra, osobno, i stavlja Boga na prvo mjesto i po cijenu velike žrtve u životu. Evanđeoska je poruka jasna - samo dobrota i ljubav otvaraju čovjeka i čovječanstvo da u njih uđe Duh Sveti.

Pitajmo se čitajući i slušajući današnja misna čitanja znamo li se vjernički radovati? Je li naša radost temeljena "u Gospodinu"? Znademo li svojim sudjelovanjem u svetoj misi pjevanjem i misnim poklicima izražavati svoju vjerničku radost koju će onda drugi moći prepoznati u našem radu i suživotu s bližnjima? Radujemo li se kad druge darujemo, kad potrebnima pružamo pomoć i zaštitu?

Potrudimo se u ovom vremenu priprave za Božić, u sebi poravnati sve staze i brežuljke koji nas dijele od Boga i bližnjih. Odbacimo sve što nam prijeći doživjeti blizinu milosrdnog Oca. Naučimo se kao vjernici otkrivati i prepoznavati znakove njegove prisutnosti u pustinji svagdašnjeg života. U ispitu savjesti pitajmo se koliko smo razumljivi drugima, koliko je naš život potkrijepljen onime što govorimo, koliko smo Kristovi svjedoci i dolazi li On po nama onima koji ga još uvijek traže i iščekuju?

Bog dolazi preko skromnih ljudi, preko Marije i Josipa, preko napuštenih, ostavljenih, zatvorenih i ljudi potrebnih naše brige i pomoći. Hoćemo li ga u svim tim ljudima prepoznati kao Božje utjelovljenje? Boga se može spoznati samo na njemu svojstven način – kroz ljubav i dobrotu. Naše bdijenje, na koje nas u evanđelju poziva Isus, jest naše življenje u ljubavi i dobroti, u obavljanju kršćanske zadaće u svijetu kako bi svijet postao prožet Kristovim vrijednostima.