Liturgijski prostor ili aula, u samoj svojoj dinamici, mora predstavljati sliku zajednice koja slavi sveta otajstva. Dinamika liturgijskih čina je jedan od važnijih čimbenika ostvarivanja i povezivanja ljudskog s božanskim. Stoga dinamičnost započinje i sa svojim predprostorom ili narteksom gdje se priprema i formira procesija koja svečano ulazi u aulu, a koja se proteže do prezbiterija koji mora biti zbog uzvišenog čina slavlja Euharistije na povišenom mjestu u odnosu na ostali prostor liturgijske aule.
Osim toga liturgijski prostor mora biti uređen i za ostale liturgijske čine poput krštenja, potvrde, ispovijedi, ređenja, ženidbe i sakramentala (sprovodnih obreda, liturgije časova, blagoslova…). Kršćanska zajednica okupljena u takvom prostoru mora biti sjedinjena, lišena bilo kakve podjele unutar prostora, kako bi svi mogli aktivno sudjelovati unutar liturgijskih čina. Zajednica kao takva ne smije biti izložena ometanjima unutar liturgijskog slavlja, počevši od lošeg namještenja klupa ili stolica koje mogu bitno smetati npr. procesijama. Glasovne smetnje, neartikuliranost izazvano lošim razglasom, vizualni efekti i klimatizacija utječu  na dinamiku, odnosno nedinamiku zajednice kao i na dostojanstvenost i svečanost liturgije u prostoru.