Poznato je da iz bogate kulture i tradicije  sirijskih i bizantinskih crkava potječu primjeri koji ukazuju (po modelu židovske sinagoge) na to kako je predsjedateljsko mjesto smješteno u sredinu okupljene zajednice. Također se u rimskim i bizantinskim bazilikama V. i VI. stoljeća susrećemo s katedrom, tj. predsjedateljskim mjestom onoga koji „in persona Christi“ predsjeda liturgijskim činom (1Kor, 12, 12). Upravo to mjesto je bilo povišeno sa nekoliko stuba u absidi i rezervirano za predsjedatelja (celebranta). Nešto niže (u odnosu na predsjedatelja slavlja) sintron i za ostale službenike (koncenlebrante, đakone, akolite, lektore, ministrante…) koji bijahu zajednički povezani sa ostalim narodom oko oltara. Oni su postavljeni po  hijerarhijskom redu tvoreći tako mistično tijelo Kristovo, „urešena zaručnica“ koja svečano čeka svoga zaručnika i Gospodina, kako bi zajedno ušli na eshatološku svadbenu gozbu unaprijed naviještenu od samog euharistijskog slavlja: veselimo se i uskliknimo, slavimo ga jer je došla svadba Jaganjčeva, njegova zaručnica je spremna!
U nekim crkvama modernog vremena, struje liberalnih projektanata (uz to i nevjernika) provodili su ideju izbacivanja tog uzvišenog liturgijskog žarišta iz liturgijskog prostora zbog nepoznavanja tipologije i simbologije tog uzvišenog mjesta. Naime, došlo je do usporavanja uloge predvoditelja (u osobi Krista) okupljenom zajednicom, odnosno mističnim tijelom Kristovim, te tako i krivim projektiranjem tog liturgijskog žarišta, a onda i čitavog liturgijskog prostora crkve, budući da crkva nikada ne može biti plod fantastike i mašte, nego svjesnih i jasnih činjenica liturgijskog života.
Prema odredbama II. vatikanskog koncila, sjedište svećenika-predsjedatelja mora biti na kraju prezbiterija, ali koja svojim smještajem (udaljenošću između predsjedatelja i vjernog puka) ne prijeći komunikaciju između okupljene zajednice i predsjedatelja liturgijskog slavlja, budući da to mjesto treba pokazati zadaću -predsjedatelja i onoga koji predvodi molitvu. Uz stolac predsjedatelja, prema tradiciji liturgijsko-arhitektonskog koncepta, smještaju se i mjesta za suslavitelje ili sintron. Uz ta mjesta u prezbiterij se mogu smjestiti i sjedišta za poslužitelje-ministrante radi lakše komunikacije i obavljanja njihovih zadaća posluživanja. Vrlo je važno da predsjedateljsko mjesto, koji izgledom upućuje na tron, ne bude u redovitoj liturgijskoj upotrebi kad predsjeda svećenik ili đakon, budući da je takvo mjesto pridržano samo biskupu.