Liturgijska žarišta i njihove uloge

U nekim crkvama modernog vremena, struje liberalnih projektanata (uz to i nevjernika) provodili su ideju izbacivanja tog uzvišenog liturgijskog žarišta iz liturgijskog prostora zbog nepoznavanja tipologije i simbologije tog uzvišenog mjesta. Naime, došlo je do usporavanja uloge predvoditelja (u osobi Krista) okupljenom zajednicom, odnosno mističnim tijelom Kristovim, te tako i krivim projektiranjem tog liturgijskog žarišta, a onda i čitavog liturgijskog prostora crkve, budući da crkva nikada ne može biti plod fantastike i mašte, nego svjesnih i jasnih činjenica liturgijskog života.
Prema odredbama II. vatikanskog koncila, sjedište svećenika-predsjedatelja mora biti na kraju prezbiterija, ali koja svojim smještajem (udaljenošću između predsjedatelja i vjernog puka) ne prijeći komunikaciju između okupljene zajednice i predsjedatelja liturgijskog slavlja, budući da to mjesto treba pokazati zadaću -predsjedatelja i onoga koji predvodi molitvu. Uz stolac predsjedatelja, prema tradiciji liturgijsko-arhitektonskog koncepta, smještaju se i mjesta za suslavitelje ili sintron. Uz ta mjesta u prezbiterij se mogu smjestiti i sjedišta za poslužitelje-ministrante radi lakše komunikacije i obavljanja njihovih zadaća posluživanja. Vrlo je važno da predsjedateljsko mjesto, koji izgledom upućuje na tron, ne bude u redovitoj liturgijskoj upotrebi kad predsjeda svećenik ili đakon, budući da je takvo mjesto pridržano samo biskupu.