U vezi projektiranja crkava, uvijek se mora slijediti urbanistički sklad, okolina, društveni senzibilitet po čemu se izražavaju evidentni strukturalni odnosi s mjestom svakidašnjice. Drugim riječima, crkva sa svojom konstrukcijom mora pokazati integritet sa svime što ju okružuje, gdje vjera živi u društvenom ambijentu. Da bi to bilo moguće, nužne su temeljite kritičke studije, istraživanja i provjere koje moraju odgovoriti na društvene, kulturalne i crkvene izazove, prouzrokovane projektiranjima crkve. Zato je važno naglasiti kompetenciju i suradnju među osobama koja su zadužene oko projektiranja crkvi, a koje po sebi moraju izražavati, interpretirati i predstaviti u samom projektu simbologiju te na taj način približiti osjećaje i vrijednosti koji su najvažniji za komunikaciju u prostoru. Vrlo je važno naglasiti da je gradnja i/ili adaptacija crkve prije svega arhitektonsko-umjetnički izričaj sa svojom dugom prošlošću. To podrazumijeva i dugo iskustvo u izgradnji i konstrukciji (formalna tipologija) od kojih u današnje vrijeme možemo crpsti nadahnuća za konstruktivne elemente, simbole i značenja te razumljivim jezikom postmodernog čovjeka razvijati nove mogućnosti  te tako realizirati nove crkve. U realizaciji liturgijskog prostora, prema normama II. vatikanskog koncila, važno je naglasiti logiku važnosti liturgijskih žarišta i njihove međusobne relacije. Ako je ta logika dobro postavljena u arhitektonskom, umjetničkom i socijalnom kontekstu, onda možemo govoriti o prostoru žive Božje riječi. Stoga II. vatikanski koncil  naglašava nužnost suprotstavljanja svim slavljima u kojima kršćanska zajednica ima jedinu ulogu promatrača. Zato i liturgijska žarišta, njihova važnost te komunikativna dimenzija (osjećajne dimenzije) u liturgijskom prostoru, poštujući dostojanstvo, originalnost i zdrave principe u arhitektonsko umjetničkim ostvarenjima, daju smisao gradnje, obnove i adaptacije crkve.
Važno je  da se u životnoj zbilji svakog vjernika unesu temeljne liturgijske vrijednosti kako se ne bi  nesvjesno narušila ravnoteža  zdravog poimanja liturgijskog života i želja našeg Spasitelja – da svi budu jedno!