Vrlo je važno istaknuti mjesto oltara čiji središnji položaj ne smije biti shvaćen u doslovnom smislu i jedinim statičnim mjestom oko kojeg se okuplja zajednica, nego sakramentalnim vidom i dinamikom po kojem na dostojanstven način oltar mora biti od važnosti i jedno od žarišta u liturgiji. On je centar milosnog čina koji se ispunjuje s euharistijom.
Kršćanska zajednica okupljena oko euharistijskog oltara, za slavlje božanskih tajni, je ovozemaljska zajednica, ali u pravom zajedništvu s nebeskom zajednicom jer se na euharistijskom stolu ispunjuje nadnaravna stvarnost, mjesto susreta zemlje i neba. U skladu s običajem i značenjem što je do nas došlo crkvenom predajom, ploča nepomičnog oltara neka bude kamena i to izrađena od prirodnog kamena. Ipak, može se, prema sudu konferencije biskupa, uzeti i druga tvar dolična, čvrsta, i umjetnički obrađena, obavezno četverokutnog oblika, odbacujući svaku drugu formu (elipsoidnu ili sl.) koja bi prema dizajnu ili prema „modi“ onoga koji projektira bila ponuđena. Nosači pak ili osnova na kojima leži ploča mogu se izraditi i iz drugog materijala, samo da je doličan i čvrst. Ukoliko postoji oltar u prezbiteriju koji je postojao prije II. vatikanskog koncila, on ne smije biti pokriven stolnjakom, tako da se stavlja u uvid da je jedan jedini oltar za slavlje.
Iz poštovanja prema slavljenju Gospodnjega spomenčina i prema gozbi na kojoj se pruža Gospodnje Tijelo i Krv, oltar na kojem se slavi neka bude pokriven barem jednim stolnjakom bijele boje, o on neka oblikom, mjerom i uresom odgovara građi samoga oltara. Kod uređivanja samog oltara neka se teži za umjerenošću. Cvjetni ures neka bude umjeren te neka se smjesti pored oltara. Na oltaru može stajati samo ono što je potrebno za slavljenje mise, tj.: evanđelistar, od početka slavlja do navještaja evanđelja, kalež s pliticom, tjelesnik, ubrus i misal od priprave darova do čišćenja svetoga posuđa. Tehnička pomagala za bolju čujnost glasa predsjedatelja, ako su potrebna, neka se postave na nenametljiv način. Svijećnjaci, koji u pojedinim liturgijskim činima iziskuju poštovanje i svečanost slavlja (OURM 117), neka se prikladno rasporede ili na oltaru ili pored njega, poštujući pritom ustrojstvo oltara i prezbiterija, kako bi sve bilo sukladno sazdano te vjernicima ništa ne bi priječilo da nesmetano prate što se na oltaru događa ili što se onamo donosi. Isto tako, neka na oltaru ili blizu njega bude križ s likom raspetog Krista koji će okupljena zajednica moći dobro vidjeti. Korisno je da takav križ ostane u blizini oltara i izvan liturgijskih slavlja kako bi vjernicima prizivao u pamet spasonosnu muku Gospodnju. Pozicija oltara mora biti takva da prostor oko oltara dopušta nesmetanu komunikaciju oko njega, a to podrazumijeva proporcijalnost i dimenzijalnost u odnosu na čitav prostor.