Svetkovati dan počinka znači toga dana prihvaćati i produbljivati ovisnost o Bogu slušanjem riječi Božje, pjesmama i molitvama na svetom sastanku zajednice. Subotni počinak nije prvenstveno odustajanje od redovnih tjednih poslova nego trganje iz svagdanjih radnih obaveza i bavljenje Božjom objavom, posvećivanjem sebe i obitelji Gospodinu Bogu.

Na nedjeljnoj euharistiji uvijek si možemo razjasniti sumnje, ojačati vjeru i uvijek iznova prepoznati svoje poslanje. Uskrsli nas zove na susret, na zajedništvo. Imamo li hrabrosti odazvati se i iz dana u dan biti njegovim učenikom u svojoj užoj i široj obitelji, među prijateljima, na poslu?

Duh Sveti otklanja nerazumijevanje među ljudima različitih kultura i stavova. Ovime se želi naglasiti univerzalnost Kristovoga spasenja po djelovanju Duha Božjega. Sveti Pavao pokazuje nam pravi put u moralnom napredovanju u duhu Božjeg zakona. Na tom putu Duh Sveti je onaj koji nas nadahnjuje, pokreće i vodi.

Sedme uskrsne nedjelje Isus pred nas stavlja važan izbor. Šalje nas u svijet koji je često protiv Boga te mi ne smijemo postati dio takvog svijeta. Prosvjetljenjem i djelovanjem Duha Svetoga u našim životima mi se zapravo izdižemo iznad takvog svijeta, zlo u svijetu nadvladavamo vjerom i svjedočanstvom života po Božjim zapovijedima u ljubavi.

Bog prvi čini korake i ljubi nas, daje nam primjer i poticaje. Mi možemo uzvratiti na tu Njegovu ljubav tako da ljubimo jedni druge. Naravno, možemo je i zanijekati, odbaciti svojim nedoličnim životom.

Naše nasljedovanje uskrsloga Krista ne smije ostati na razini ugodnih osjećaja i razumskog prihvaćanja činjenice da Bog postoji, redovitog slavljenja sakramenta pomirenja i euharistije te raznih pučkih pobožnosti, ispovijedanja vjerskih istina propisanih od Crkve. Kršćanstvo mora biti djelotvorno. Vjera je prepoznatljiva po djelima i u djelima.

Pastirski odnos je prožet ljubavlju, dobrotom, blagošću, a najamnički egoizmom, interesom, posjedovanjem, željom za vlašću. Dobri pastir se prema svakoj ovci odnosi osobno, prijateljski, zaštitnički, svaku poznaje po imenu, poznaje njezine potrebe. Najamniku je svaki čovjek samo broj, on sve radi poradi vlastitog interesa, ne poistovjećuje se s onima za koje je preuzeo odgovornost.

Evanđelist Luka i nama danas na završetku svog evanđelja postavlja pitanje prepoznajemo li Uskrsloga u lomljenju kruha ili su u našim srcima prisutne sumnje, nejasnoće i nepovjerenje kakve su bile kod učenika u Emausu. Zapitajmo se i iskreno odgovorimo jesmo li nakon tolikih godina slušanja i tumačenja Božje riječi učvrstili svoju vjeru u Uskrsloga ili se kolebamo?

U apostolu Tomi, kojega obično nazivamo nevjerni Toma, zapravo su prikriveni svi ljudi koji sumnjaju, koji u svojoj nesigurnosti lutaju tražeći pravi put. Takvi nisu dovoljno hrabri krenuti u nepoznato, ne žele prihvatiti nešto oku nevidljivo i razumu neshvatljivo. Gledano još šire u tu skupinu možemo svrstati i ljude koji u svojim znanstvenim istraživanjima i naučavanjima o čovjeku i svijetu svoje zaključke svode samo na jednu dimenziju – na opipljivu stvar, na predmete, na materiju.

Kristovim vazmenim otajstvom objavljena nam je Očeva ljubav. Svojom žrtvom Isus je nadvladao zlo u svijetu te u Očevoj slavi u vječnosti za svakoga od nas pripremio mjesto. Poslao nam je Duha Svetoga kao Branitelja i Posvetitelja kako bismo u ovozemnom životu mogli nasljedovati Krista – odbaciti zlo i grijeh. Svaki vjernik treba dozvoliti da ga Duh Božji obuzme, da u njemu zažive Kristova djela spasenja. Taj suživot događa se redovitim slavljenjem sakramenata, posebno euharistije.