Isusov je pristup čovjeku pristup ljubavi. To će reći da se nikada ne može zakasniti Onome koji nas ljubi.
Kad god dođemo očekivani smo i nikada nismo otpisani. Bog nas je stvorio iz ljubavi, a ne iz potrebe i računice. Tako nas sâm od sebe nagrađuje darujući nam svoju milost, darujući sebe. Bog uvijek vjeruje u nas, pa i kad mi ne vjerujemo u njega. Ljubav nikada ne otpisuje, ljubav ne važe. Ljubav je darivanje. Kad se istinski ljubi prihvaća se na početku i na koncu dana. Ljubljeni je uvijek prvi, pa makar došao i posljednji. Oni koji su 'posljednji' mogu u Božjoj dobroti biti prvi.

U svom egoizmu možemo upasti u zamku misleći kako ne trebamo uvijek mi biti oni koji prvi opraštamo, koji drugome činimo dobre stvari. Uvijek kada nam je teško učiniti prvi korak, dobro je prisjetiti se da svi živimo od nezaslužene ljubavi Božje, da je On taj koji nas čeka i ide prema nama pa ga trebamo nasljedovati. Praštanje i velikodušnost daruju nam istinsku radost i slobodu te se udaljavamo od situacije koja nas je povrijedila. Pomirenje se događa kada jedni drugima opraštamo. Gdje dvojica ili trojica u Njegovo ime tako nešto čine, tu je prisutno Nebo i svijet se počinje mijenjati.

Prava vjera ima samo jednu brigu: da sve ono što posjedujemo stavimo u ruke Onoga čije su mnogo sigurnije od naših. Ako u svom srcu nosimo takvu vjeru, tada će nam Bog otkriti da je ono što nam svakodnevno prelazi preko ruku dostatno za naš život.

Kao vjernici trebamo se odlikovati mudrim razlikovanjem dobra od zla te u jasnoći savjesti izabrati dobro. Tako ćemo u svakoj životnoj situaciji znati postupiti pravedno. U svojoj razboritosti znati ćemo u pravom trenutku odabrati prave vrijednosti i biti spremni svim silama založiti se i izložiti se za njihovo ostvarenje. Razumljivo je da su nam potrebne hrabrost i ustrajnost jer na tom putu ostvarenje nailazit ćemo na protivljenja, izrugivanja, čuđenja i nagovaranja na odustajanje onih koji nisu shvatili „vrijednost bisera“, „njive sa zakopanim blagom“. Snagu i poticaje za ustrajnost dobivamo čitajući Sveto pismo, razmatrajući otajstva vjere, osluškujući što nam Bog želi reći upravo ovog trenutka.

Nedjeljno nam evanđelje postavlja pitanje: koliko sam  spreman pustiti da u mojem životu riječ Božja djeluje? ... Neki ljudi ne čuju ništa, jer ne žele slušati rečeno. Trebali bi iz toga povući zaključke i promijeniti se. Isus to označava kao otvrdnuće srca. Drugima ono što su čuli ne znači ništa...Mnogi ljudi ne slušaju ništa, jer riječ Božja dolazi u sukob s mnogim drugim riječima koje je nadjačavaju i više im odgovaraju. Ima mnogo razloga zbog kojih sjeme Božje riječi propada i ne donosi ploda.

Ne pomažu ni fizička snaga ni intelektualna dostignuća u shvaćanju objave Božje ljubavi. Radosna vijest spasenja razumljiva je samo onima koji odluče živjeti po Duhu Božjemu, koji prihvate norme Oca nebeskoga. Isus je objavitelj Oca, on ga poznaje te je došao među nas pokazati nam ljubav kojom nas Trojedini Bog ljubi. S jedne strane poziva nas na odanost Bogu, a s druge strane poučava nas da taj odnos ljubavi triju božanskih osoba prenesemo u naše međuljudske odnose. To je zapravo srž Isusove zapovijedi ljubavi.

Bog nam je bez naših zasluga oprostio i traži da živimo kao njegovi sinovi i kćeri oslonjeni na Krista koji nas je krsnim događajem pridružio sebi.
 

Očito je da po Kristovim zaslugama dobivamo više nego što smo po Adamu izgubili. Pavao je uvjeren da je po Kristovoj smrti i uskrsnuću zlo slomljeno u korijenu. Istina, to ne znači da će ono nestati iz svijeta, ali obećano nam je da ono neće nadvladati dobro.

Ni jedan dar Duha Svetog nije dan osobi radi osobnog uzdizanja, nego radi dobra zajednice, a na slavu Božju. Različitost darova Duha Svetoga treba obogaćivati zajednicu, a ne biti razlog svađa među njezinim članovima.

Današnji se čovjek daje zavesti onim što vidi, prolaznim stvarima i trenutnim užicima. Svjesno zanemaruje svoj duh, a da pri tome ne razmišlja da tako odbacuje Stvoritelja koji mu je udahnuo toga duha. Taj nas duh potiče na dobro, poziva nas da u svojoj slobodi krenemo prema Ocu nebeskom i obuzet će čitavo naše biće.