Jasna je Isusova poruka da se na doživljeno nasilje ne može i ne smije odgovoriti nasiljem. Ljubav prema neprijateljima, progoniteljima treba se izražavati u molitvi za njih. Takvim stavom i ponašanjem mi svjedočimo svoju vjeru u Boga koji je sama dobrota, iz koje se njegova dobročinstva protežu i na dobre i zle. Takvo naše nastojanje omogućuje ostvarivanje novog reda i kvalitetnijih odnosa te provođenje Božjeg kraljevstva na zemlji.

Pavao predbacuje svojim suvremenicima, moćnicima, da su u svojoj oholosti i neznanju  odbacili Krista kao obećavanog Mesiju pa su ga razapeli na križ. Nastojimo li mi iz dana u dan surađivati s Bogom ljubeći ga, živeći po unutarnjem nadahnuću po Duhu Svetomu?
Isus stavlja veliku odgovornost na svakog čovjeka, na nas vjernike, a osobito na službenike Crkve te sve poziva da druge poučavamo ispravnom shvaćanju zapovijedi i ljudske naravi.

Tamo gdje ima protivljenja i napadanja, trebamo s Božjom pomoću bez zadrške pokazati kome smo povjerovali. Istina, jasnim izlaganjem vjerskih istina i  zalaganjem da se one poštuju te djelima milosrđa riskiramo osudu javnosti. No, naše dosljedno svjedočenje takvima će biti svjetlost u tami i poticaj za napredak. U tim nastojanjima ne smijemo se samo oslanjati na svoje sposobnosti i stečenu mudrost, nego na Božju snagu i pomoć.

Ljudska umišljenost i hvalisavost, sebičnost, nepravda, laži, prijevare, netrpeljivost trebaju nam postati strani pojmovi.

Isus započinje svoje javno djelovanje kad je Ivan Krstitelj nasilno ušutkan. Pozivom na obraćenje od svojih suvremenika, ali i od nas danas, traži otvaranje srca za nešto novo, očekuje promjenu stila života, mentaliteta, svoje naravi. Svojim djelovanjem objavljuje, od proroka naviještanu vladavinu milosrđa i ljubavi Očeve. U Isusovoj propovijedi uz Galilejsko more te kasnije njegovim djelima i riječima, na vidljiv način se Kraljevstvo Božje približilo ljudima. Bog po njemu djeluje na nov i neopoziv način zato što je on Bogu bio poslušan do kraja.

Izaija naviješta proroka – Mesiju koji će Ocu privući ne samo Izrael, nego i sve narode svijeta. Kroz stoljeća iza nas i danas, to se poslanje ostvaruje u djelovanju Crkve. Isus nas poziva da, u radosti i zahvaljivanju, vršimo volju Očevu u prosvjetljenju svih naroda.

Činjenica je da je Isusovo javno djelovanje prožeto djelovanjem Duha Svetoga, što je nekoliko puta bilo i javno potvrđeno. Objava Duha Očeva kod krštenja na rijeci Jordan očevicima je Isusa potvrdila kao Slugu Jahvina koji će spasiti i otkupiti svoj narod.

Kad Bog na pojedinca ili cijelu zajednicu svraća svoj pogled, tada se među ljude vraća mir, koji nije samo odsutnost agresije, zla i nasilja. Šalom - mir jest i unutarnje zadovoljstvo, smisao ljudskog djelovanja i življenja. Na tom tragu za izgradnju mira bezuvjetno je potrebna naša čvrsta volja da se poštuju drugi ljudi i narodi i njihovo dostojanstvo.

Ništa nam neće koristiti ako u našem srcu ne želimo pripremiti jedno mjesto za dijete Isusa. Nađimo i mi za sebe par trenutaka i promatrajmo ga u jaslicama. Bog nam daruje svu svoju ljubav u kojoj on postaje jedan od nas. Božansko dijete susrećemo uvijek iznova kad se u njegovo ime okrećemo u ljubavi svima koji su u potrebi.

U svako vrijeme života trebamo sve svoje snage i svu nadu uprijeti da zadobijemo naviješteno spasenje. Izaija u današnjem proroštvu ide do kraja , naviješta da će, po ženi, Bog u liku djeteta pohoditi svoj narod i bit će s njim – Emanuel. Bog će se približiti čovjeku.