Krštenje – izvor života
VATIKAN, 2. 5. 2018.
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 2.svibnja 2018.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Nastavljajući razmišljanje o krštenju danas ću se zadržati na središnjim obredima, koji se održavaju kod krsnog studenca.
Promotrimo prije svega vodu, nad koju se zaziva silu Duha Svetoga da zadobije moć preporađanja i obnavljanja (usp. Iv 3, 5 i Tit 3, 5). Voda je vrelo života i blagostanja, dok njezin nestanak ima za posljedicu gašenje svake plodnosti, kao što se događa u pustinji; voda, međutim, može biti također uzrok smrti kad uranja koga u svoje valove ili kad nabuja pa sve pred sobom nosi; na kraju, voda ima sposobnost pranja i čišćenja.
Polazeći od te prirodne simbolike, koja je posvuda priznata, Biblija opisuje Božje zahvate i obećanja preko znaka vode. Ipak, moć opraštanja grijeha nije u vodi, kao što je sveti Ambrozije tumačio novokrštenicima: „Jesi li vidio vodu, ali ne ozdravlja svaka voda: ozdravlja voda koja ima Kristovu milost. […] Djelovanje je od vode, a djelotvornost od Duha Svetoga" (De sacramentis 1,15).
Zato Crkva zaziva djelovanje Duha nad vodom „da svi koji su po krstu zajedno s Kristom ukopani u smrt, s njime uskrsnu na život" (Red krštenja, br. 91). U molitvi blagoslova se kaže da je Bog pripravio vodu „da označi blagodat krštenja" i podsjeća se na glavne biblijske praslike: u samim počecima Duh je lebdio nad vodama da bi voda postala klicom života (usp. Post 1, 1-2); Abrahamovi sinovi su oslobođeni iz ropstva u Egiptu prolaskom kroz vode Crvenoga mora (usp. Izl 14, 15-31). U vezi s Isusom, podsjeća se na krštenje u Jordanu (usp. Mt 3, 13-17), vodu i krv koji su potekli iz njegova boka (usp. Iv 19, 31-37) i nalog učenicima da krste sve narode u ime Presvetoga Trojstva (usp. Mt 28, 19). Snagom tog spomena moli se Boga da ulije u vodu krsnog vrela milost Krista umrlog i uskrslog (usp. Red krštenja, br. 91). I tako ta voda biva preobražena u vodu koja u sebi nosi snagu Duha Svetoga. I tom vodom, snagom Duha Svetoga, krstimo narod, krstimo odrasle, djecu, sve.
Pošto je posvećena voda studenca, potrebno je oraspoložiti srce za pristupanje krštenju. To se događa odreknućem od sotone i ispoviješću vjere, koji su usko među sobom povezani. U mjeri u kojoj kažem „ne" sugestijama đavla – onoga koji dijeli – mogu reći „da" Bogu koji me poziva suobličiti se njemu u mislima i djelima. Đavao unosi razdor; Bog uvijek povezuje zajednicu, ljude u samo jedan narod. Ne može se pristajati uz Krista postavljajući uvjete. Treba se odvojiti od određenih veza kako bismo mogli doista prigrliti druge; ili ti je lijepo s Bogom ili ti je lijepo s vragom. Zato odreknuće i čin vjere idu zajedno. Treba prekinuti mostove, ostaviti ih iza sebe, kako bi se započeo novi Život koji je Krist.
Odgovor na pitanja – „Odričete li se sotone, svih djela njegovih i svih zavodljivosti njegovih?" – formuliran je u prvom licu jednine: „Odričem". Na isti se način ispovijeda i vjeru Crkve, govoreći: „Vjerujem". Odričem i vjerujem: to je temelj krštenja. To je odgovoran izbor, koji traži da bude pretočen u konkretne geste povjerenja u Boga. Čin vjere pretpostavlja odgovorno zauzimanje koje će samo krštenje pomoći održati sa ustrajnošću u različitim situacijama i kušnjama života. Sjetimo se drevne Izraelove mudrosti: „Sine moj, ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju" (Sir 2, 1), to jest pripravi se za borbu. A prisutnost Duha Svetoga daje nam snagu za dobar boj.
Draga braćo i sestre, kad uranjamo ruku u blagoslovljenu vodu – ulazeći u crkvu dotičemo blagoslovljenu vodu – i činimo znak križa, sjetimo se s radošću i zahvalnošću krštenja koje smo primili – ta nam blagoslovljena voda doziva u svijest krštenje – i obnovimo svoj „Amen" – „sretan sam" – kako bismo živjeli uronjeni u ljubav Presvetoga Trojstva.
Izvor: Informativna katolička agencija
