VATIKAN, 30. 5. 2018.

---

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu, 30. svibnja 2018.

Draga braćo i sestre,
nastavljajući obrađivati temu potvrde ili krizmu, želim danas istaknuti „unutarnju svezu toga sakramenta s čitavom kršćanskom inicijacijom" (Sacrosanctum concilium, 71).

Prije primanja duhovnog pomazanja koje potvrđuje i jača krsnu milost, potvrđenike se poziva obnoviti obećanja koje su jednoga dana dali njihovi roditelji i kumovi. Sada oni sami ispovijedaju vjeru Crkve, spremni odgovoriti „vjerujem" na pitanja koja upućuje biskup; spremni, poglavito, vjerovati „u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca, i koji se, kao apostolima na dan Pedesetnice, danas po sakramentu potvrde na poseban način [njima] daje" (Red potvrde, br. 23).

Budući da dolazak Duha Svetoga zahtijeva srca sabrana u molitvi (usp. Dj 1, 14), nakon molitve zajednice u tišini, biskup, rukama položenim nad potvrđenicima, upućuje Bogu molitvu da ulije u njih svog svetoga Duha Branitelja. Postoji samo jedan Duh (usp. 1 Kor 12, 4), ali svojim dolaskom donosi nam bogatstvo darova: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji (usp. Red potvrde, br. 25). Čuli smo odlomak iz Biblije s tim darovima koje Duh Sveti donosi. Prema proroku Izaiji (11, 2), to je sedam kreposti koje je Duh izlio na Mesiju da bi mogao ispuniti svoje poslanje. Sveti Pavao također u izobilju opisuje plod Duha koji je „ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost" (Gal 5, 22). Jedan Duh razdjeljuje više darova koji obogaćuju jednu Crkvu: on je Tvorac različitosti, ali istodobno i Stvaratelj jedinstva. Dakle, Duh daje sva ta bogatstva koja su različita, ali jednako tako čini sklad, to jest, jedinstvo svih tih duhovnih bogatstava koje imamo mi kršćani.

Po tradiciji potvrđenoj od apostola, Duh koji privodi punini krsnu milost prenosi se polaganjem ruku (usp. Dj 8, 15-17; 19, 5-6; Heb 6, 2). Toj biblijskoj gesti, kako bi se bolje izrazilo izlijevanje Duha koji prožima one koji ga primaju, vrlo je rano dodano mazanje mirisavim uljem, nazvanim krizma[1], i to se zadržalo sve do danas, kako na Istoku tako i na Zapadu (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 1289).

Ulje - krizma - je ljekovita i kozmetička tvar koja prodirući u tkiva tijela liječi rane i ispunjava udove svojim mirisom; zbog tih svojstava je preuzeto od biblijske i liturgijske simbolike kako bi se izrazilo djelovanje Duha Svetoga koji posvećuje i prožima krštenika, urešujući ga karizmama. Ovaj sakrament se podjeljuje mazanjem krizmom na čelu, koje biskup čini polaganjem ruke i riječima: „primi pečat Dara Duha Svetoga"[2]. Duh Sveti je nevidljivi dar koji se podjeljuje a krizma je njegov vidljivi pečat.

Primajući na čelo znak križa s mirisavim uljem, potvrđenik dakle prima neizbrisiv duhovni trag, „biljeg" koji ga savršeno suobličuje Kristu i daje mu milost da širi „miomiris" među ljudima (usp. 2 Kor 2, 15).

Poslušajmo još jednom poziv svetog Ambrozija onima koji su netom primili sakrament potvrde. On kaže: „Sjeti se da si primio duhovni pečat [...] i čuvaj ono što si primio. Bog Otac te obilježio, Krist Gospodin te potvrdio i stavio Duh u tvoje srce kao zalog" (De mysteriis 7,42: CSEL 73, 106, usp. KKC, 1303). To je nezasluženi dar Duha, koji treba primiti sa zahvalnošću, stvarajući prostor njegovoj neiscrpnoj kreativnosti. To je dar koji se mora brižno čuvati, na koji treba poučljivo odgovoriti, puštajući mu da nas, poput voska, oblikuje svojom ognjenom ljubavlju, „kako bismo bili odraz Isusa Krista u današnjem svijetu" (apostolska pobudnica Gaudete et exsultate, 23).

Izvor: Informativna katolička agencija

---