Papina kateheza srijedom na općoj audijenciji - Jaslice su slavlje Božje blizine
VATIKAN, 18. 12. 2019.
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 18. prosinca 2019.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Za tjedan dana bit će Božić. U ove dane, dok se trči da se sve pripremi za njegovu proslavu, možemo se zapitati: „Kako se pripravljam za rođenje Slavljenika?“ Jednostavan, ali učinkovit način pripreme je izrada jaslica. I ja sam ove godine slijedio taj put: pošao sam u Greccio gdje je sveti Franjo dao napraviti prve jaslice s ljudima iz toga kraja. I napisao sam pismo da podsjetim na značenje ove tradicije, što znače jaslice u božićno vrijeme.
Jaslice su zapravo „poput živog evanđelja“ (apostolsko pismo Admirabile signum, 1). Donose evanđelje u mjesta u kojima se živi: u domove, škole, na radna mjesta i mjesta gdje se ljudi okupljaju, u bolnice i staračke domove, u zatvore i na trgove. A ondje gdje živimo podsjećaju nas na nešto bitno: da Bog nije ostao nevidljiv na nebu, nego je došao na Zemlju, postao je čovjekom, djetetom. Izrađivati jaslice znači slaviti Božju blizinu. Bog je uvijek bio bliz svom narodu, ali kad se utjelovio i rodio, bio je vrlo bliz, najbliži. Praviti jaslice znači slaviti Božju blizinu i ponovno otkriti da je Bog stvaran, konkretan, živ i drhtav. Bog nije daleki gospodar ili sudac odvojen od ljudi, nego je ponizna Ljubav koja je sišla do nas. Dijete u jaslicama prenosi nam svoju nježnost. Neki kipići prikazuju Djetešce raširenih ruku da bi nam poručili da je Bog došao zagrliti naše čovještvo. Lijepo je, dakle, stati pred jaslice i ondje se povjeriti Gospodaru života, govoriti mu o ljudima i situacijama do kojih nam je stalo, zajedno s Njim izvršiti „bilancu“ godine koja se primiče kraju, dijeliti s njim očekivanja i brige.
Pokraj Isusa vidimo Majku Božju i svetoga Josipa. Možemo zamisliti misli i osjećaje koji su ih obuzimali dok se Dijete rađalo u siromaštvu: radost, ali i strepnja. I mi također možemo pozvati Svetu obitelj u naš dom, gdje su radosti i brige, gdje se svaki dan budimo, jedemo i spavamo u blizini naših najmilijih. Jaslice su kućno evanđelje. Riječ jaslice dolazi od izraza „jasle“, dok grad jaslica, Betlehem, znači „kuća kruha“. Jasle i kuća kruha: jaslice koje izrađujemo kod kuće, gdje dijelimo hranu i ljubav, podsjećaju nas da je Isus hrana, kruh života (usp. Iv 6, 34). On je taj koji hrani našu ljubav, on je taj koji daje našim obiteljima snagu da nastavljaju dalje kroz život i da jedni drugima opraštamo.
Jaslice nam pružaju još jednu životnu lekciju. U današnjim, kojiput frenetičnim ritmovima, one su poziv na kontemplaciju. Podsjećaju nas da je važno zaustaviti se. Jer tek kad se znamo sabrati možemo prihvatiti ono što je bitno u životu. Samo ako buku svijeta ostavimo izvan vrata svoga doma otvaramo se slušanju Boga koji govori u tišini. Jaslice su aktualne, to je aktualitet svake obitelji. Jučer su mi poklonili malu sliku posebnih, malenih jaslica, koje se zovu: „Pustimo mamu da se odmori“. U njima su Majka Božja koja je usnula i Josip s Djetešcem koji ga uspavljuje. Koliko vas je ovdje muževa i žena koji ste zbog dječaka ili djevojčice koji plaču i nikako da prestanu morali „dežurati“ naizmjence cijelu noć! „Pustite mamu da se odmori“ to je nježnost jedne obitelji, jednoga braka.
Jaslice su aktualnije no ikad, dok se svaki dan u svijetu proizvode tolika oružja i iz kojeg dolaze tolike nasilne slike, koje ulaze u oči i srce. Jaslice su naprotiv umješno izrađena slika mira. Zbog toga je to živo evanđelje.
Draga braćo i sestre, iz jaslica možemo, na kraju, izvući pouku o samom smislu života. Vidimo prizore iz svakodnevice: pastiri s ovcama, kovači koji kuju željezo, mlinari koji prave kruh; katkad se u njih umetnu krajolici i situacije iz naših krajeva. I to je ispravno, jer nas jaslice podsjećaju da Isus ulazi u naš konkretni život. I to je važno. Napraviti male jaslice kod kuće, uvijek, jer to je sjećanje da je Bog došao k nama, rodio se od nas, prati nas u životu, čovjek je poput nas, postao je čovjekom poput nas.
U svakodnevnom životu više nismo sami, On prebiva s nama. Ne mijenja stvari kao nekom čarolijom, ali ako Ga prihvatimo sve se može promijeniti. Želim vam, dakle, da izrada jaslica bude prilika da se Isusa pozove u život. Kad pravimo jaslice kod kuće kao da otvaramo vrata i kažemo: „Uđi, Isuse!“, to znači učiniti konkretnom tu blizinu, taj poziv Isusu da uđe u naš život. Jer ako On živi u našemu životu, život se ponovno rađa. A ako se život ponovno rađa zaista je Božić. Sretan Božić svima!
