Svjetski dan mladih u Panami
VATIKAN, 30. 1. 2019.
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 30. siječnja 2019.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas ću se zajedno s vama zadržati na apostolskom putovanju u Panamu na kojem sam boravio proteklih dana. Pozivam vas da sa mnom zahvalite Gospodinu za milost koju je dao Crkvi i narodu te ljubljene zemlje. Zahvaljujem gospodinu Predsjedniku Paname i drugim vlastima, kao i biskupima; i zahvaljujem svim volonterima – bilo ih je jako mnogo – za njihovu toplu i obiteljsku dobrodošlicu, istu onu koju se vidjelo na licima ljudi koji su hrlili sa svih strana da s velikom vjerom i oduševljenjem dođu pozdraviti Papu. Jedna stvar me veoma dirnula: ljudi su rukama podizali djecu u vis. Dok je papamobil prolazio svi su dizali djecu u zrak kao da su time htjeli reći: „Evo moj ponos, evo moja budućnost!“ I pokazivali su djecu. A bilo ih je mnogo! I očevi i majke su ponosni na to dijete. Pomislio sam: koliko je samo dostojanstva u ovoj gesti i koliko je samo ona rječita za demografsku zimu u Europi! Ponos te obitelji su djeca. Sigurnost za budućnost su djeca. Demografska zima, bez djece, je teška!
Razlog za ovo putovanje bio je Svjetski dan mladih, ali sa susretima s mladima su se isprepleli drugi susreti sa stvarnošću zemlje: s vlastima, biskupima, mladim zatvorenicima, Bogu posvećenim osobama i jednim obiteljskim domom. Sve je bilo kao „zaraženo“ i „pomiješano“ s radosnom prisutnošću mladih: slavlje za njih i slavlje za Panamu, kao i za cijelu Srednju Ameriku, obilježenu tolikim dramama i potrebitu nade i mira, kao i pravde.
Ovom Svjetskom danu mladih prethodio je susret mladih iz domorodačkih i afroameričkih naroda. Lijepa je to gesta: mladi domorodci i mladi potomci Afroamerikanaca okupili su se na susretu koji je trajao pet dana. Mnogo ih je u toj regiji. Oni su otvorili vrata Svjetskome danu. A to je važna inicijativa koja je još bolje pokazala mnogoliko lice Crkve u Latinskoj Americi: Latinsku Ameriku napučuju ljudi različitih rasa. Zatim, dolaskom skupina iz cijelog svijeta, nastala je velika simfonija licâ i jezikâ, tipična za ovaj događaj.
Gledati zastave svih boja kako se vijore u rukama mladih čija su lica ozarena radošću zbog zajedničkog susreta proročki je znak, znak koji je u suprotnosti s trenutnim tužnim trendom konfliktnih nacionalizama, koji podižu zidove i zatvaraju se univerzalnosti, susretu naroda. To je znak da su mladi kršćani kvasac mira u svijetu.
Ovaj Svjetski dan mladih imao je snažan marijanski pečat, jer je za temu imao Djevičine riječi anđelu: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1, 38). Bilo je upečatljivo čuti ove riječi koje su izgovorili predstavnici mladih s pet kontinenata, a prije svega vidjeti kako zrače s njihovih lica. Sve dok budu postojale nove generacije koje mogu reći „evo me“ Bogu, bit će budućnosti u svijetu.
Među etapama SDM-a uvijek je križni put. Hoditi s Marijom za Isusom koji nosi križ je škola kršćanskog života: ondje se uči strpljiva, tiha, konkretna ljubav. Reći ću vam nešto u povjerenju: jako volim obavljati križni put, jer je to hod s Marijom za Isusom. I uvijek nosim sa mnom, da ga mogu obaviti u bilo kojem trenutku, džepni križni put, koji mi je darovala jedna sveta misijska duša u Buenos Airesu. I kad imam vremena uzmem i pratim križni put. Uzmite i vi u ruke križni put, jer to znači pratiti Isusa s Marijom na križnom putu, gdje je On dao svoj život za nas, za naše otkupljenje. Na križnome se putu učimo strpljivoj, tihoj i konkretnoj ljubavi. U Panami su mladi nosili s Isusom i Marijom teret napaćenosti tolike braće i sestara u Srednjoj Americi i čitavome svijetu. Među njima je mnogo mladih žrtava raznih oblika ropstva i siromaštva.
I u tome su smislu bili veoma značajni pokorničko bogoslužje koje sam slavio u Zavodu za preodgoj maloljetnika te pohod Obiteljskom domu „Dobri Samarijanac“ u kojem su smještene osobe zaražene HIV/AIDS-om.
Vrhunac Svjetskog dana mladih i toga putovanja bili su bdjenje i misa s mladima. Na bdjenju – na polju punom mladih ljudi koji su sudjelovali na bdjenju, oni su tamo prespavali i u 8 sati sudjelovali na misi – na bdjenju je obnovljen živi dijalog sa svim djevojkama i mladićima, razdraganima ali koji znaku također za šutnju i slušanje. Kod njih se izmjenjivalo oduševljenje i slušanje i molitva u šutnji. Njima sam predložio Mariju kao onu koja je u svojoj malenosti, više no itko drugi, „utjecala“ na povijest svijeta: nazvali smo je „Božjom influencericom“. U njezinu „fiat“ odražavala su se lijepa i snažna svjedočanstva nekih mladih ljudi.
U nedjelju ujutro, na velikom završnom euharistijskom slavlju, uskrsli Krist, snagom Duha Svetoga, ponovno je progovorio mladima svijeta pozivajući ih da žive evanđelje danas, jer mladi nisu „sutra“; ne, oni su „danas“ za „sutra“. Oni nisu „međuvrijeme“, već su danas, sada, Crkve i svijeta. I pozvao sam na odgovornost odraslih kako nove generacije ne bi bile uskraćene za obrazovanje, posao, zajednicu i obitelj. A to je ključno u ovome času u svijetu, jer te stvari nedostaju. Obrazovanje, to jest izobrazba. Posao: koliko je mladih bez posla. Zajednica: da se osjećaju prihvaćenima u obitelji i društvu.
Susret sa svim biskupima Srednje Amerike bio je za mene trenutak posebne utjehe. Zajedno smo se dali poučiti svjedočanstvom svetoga biskupa Oscara Romera kako bismo sve bolje naučili „osjećati s Crkvom“ – to je bilo njegovo biskupsko geslo –, iskazivati blizinu mladima, siromašnima, svećenicima, svetom vjernom Božjem narodu.
A snažnu simboličku vrijednost imala je posveta oltara obnovljene katedrale Santa Maria La Antigua u Panami. Bila je zatvorena sedam godina zbog obnove. Znak ponovno otkrivene ljepote, na slavu Božju i za vjeru i slavlje njegova naroda. Krizma koja se koristi kod posvete oltara ista je ona kojom se pomazuje krštenike, krizmanike, svećenike i biskupe. Neka obitelj Crkve, u Panami i čitavome svijetu, crpi od Duha Svetoga uvijek novu plodnost, kako bi se hodočašće mladih misionarskih učenika Isusa Krista moglo nastaviti i širiti po zemlji.
