"On mi je oruđe izabrano" (Dj 6, 15). Savao, od progonitelja do evangelizatora
VATIKAN, 9. 10. 2019.
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 9. listopada 2019.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Polazeći od Stjepanova kamenovanja pojavljuje se lik koji je, uz Petra, najprisutniji i najupečatljiviji u knjizi Djela apostolska: to je lik „mladića koji se zvao Savao“ (Dj 7, 58). Na početku je opisan kao onaj koji odobrava Stjepanovu smrt i želi uništiti Crkvu (usp. Dj 8, 3), ali će kasnije postati oruđem koje je Bog odabrao za naviještanje evanđelja narodima (usp. Dj 9, 15; 22, 21; 26, 17). S dopuštenjem velikog svećenika Savao progoni i zarobljava kršćane. Vi koji pripadate narodima koje su progonile diktature dobro razumijete što znači ljude i zarobljavati ljude. Isto je činio i Savao. I dok je to činio mislio je da služi Zakonu Gospodnjem. Luka kaže da je Savao bio „zadahnut“ „prijetnjama i pokoljem prema učenicima Gospodnjim“ (Dj 9, 1): u njemu je dah koji zrači smrću, a ne životom.
Mladi je Savao prikazan kao nepopustljiv, odnosno onaj koji pokazuje nesnošljivost prema svojim neistomišljenicima, apsolutizira svoj politički ili vjerski identitet i svodi drugoga na potencijalnog neprijatelja protiv kojeg se treba boriti. Ideolog. Kod Savla se religija pretvorila u ideologiju: religijska ideologija, socijalna ideologija, politička ideologija. Tek nakon što ga preobrazi Krist učit će da prava bitka „nije… protiv krvi i mesa, nego protiv […] upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova“ (Ef 6, 12). Učit će da se ne treba boriti protiv ljudi, nego protiv zla koje nadahnjuje njihove postupke.
Savlova razbješnjelost – jer je Savao bio bijesan – i njegova konfliktnost poziva svakoga da se zapita: kako živim svoj život vjere? Idem li ususret drugima ili sam protiv drugih? Pripadam li općoj Crkvi (dobri i loši, svi) ili imam selektivnu ideologiju? Klanjam li se Bogu ili se pak klanjam dogmatskim formulacijama? Kakav je moj vjerski život? Čini li me ispovijedanje vjere u Boga prijateljski ili neprijateljski nastrojenim prema onima koji se razlikuju od mene? Luka pripovijeda da, iako se Savao svim silama trudio iskorijeniti kršćansku zajednicu, Gospodin se sprema dotaći mu srce i obratiti ga sebi. To je Gospodinova metoda: dotiče srce. Uskrsli preuzima inicijativu i očituje se Savlu na putu u Damask. Događaj je to o kojem se tri puta pripovijeda u Knjizi Djela apostolskih (usp. Dj 9, 3-19; 22, 3-21; 26, 4-23). Kroz binom „svjetlost“ i „glas“, tipičan za teofanije, Uskrsli se ukazuje Savlu i pita ga za razlog njegova bratoubilačkog bijesa: „Savle, Savle, zašto me progoniš?“ (Dj 9,4). Ovdje Uskrsli pokazuje da je jedno s onima koji vjeruju u Njega: udariti na jednog člana Crkve znači udariti na samog Krista! I oni koji su ideolozi jer žele „čistoću“ – pod navodnicima – Crkve, udaraju na Krista.
Isusov glas govori Savlu: „ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti“ (Dj 9, 6). Kad je ustao, Savao više ništa ne vidi, postao je slijep, a od snažnog, autoritativnog i neovisnog čovjeka postaje slab, potrebit i ovisan o drugima, jer ne vidi. Kristova svjetlost ga je zabljesnula i od nje je oslijepio: „Tako i izvana izbija ono što je bila njegova unutarnja stvarnost, njegova sljepoća za istinu, svjetlo koje je Krist“ (Benedikt XVI., Opća audijencija, 3. rujna 2008.). Od toga susreta „licem u lice“ između Savla i Uskrsloga počinje preobrazba koja pokazuje Savlovu „osobnu pashu“, njegov prijelaz iz smrti u život: ono što je prije bilo slava postaje „otpad“ koji treba odbaciti ne bi li se stekao pravi dobitak koji je Krist i život u Njemu (usp. Fil 3, 7-8). Pavao prima krštenje. Krštenje tako označava za Savla, kao i za svakog od nas, početak novog života, a prati ga novi pogled na Boga, na sebe i na druge, koji od neprijatelja postaju braća u Kristu. Molimo Oca da i nama, kao i Savlu, dadne iskusiti susret s njegovom ljubavlju koja jedina može kameno srce pretvoriti u srce od mesa (usp. Ez 11, 15), kadro primiti u sebe „isto mišljenje kao i u Kristu Isusu“ (Fil 2,5).
