U Kristu nalazi puninu naš zaručnički poziv
VATIKAN, 31. 10. 2018.
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 31. listopada 2018.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas ću dovršiti katehezu o Šestoj riječi Dekaloga – „Ne čini preljuba“ –, ističući da je Kristova vjerna ljubav svjetlo koje pomaže živjeti ljepotu ljudske sjetilnosti. Naime, naša afektivna dimenzija je poziv na ljubav, koja se očituje u vjernosti, prihvaćanju i milosrđu. Kako se očituje ljubav? U vjernosti, prihvaćanju i milosrđu.
Ne treba, međutim, zaboraviti da se ta zapovijed izričito odnosi na bračnu vjernost te je stoga dobro dublje razmisliti o njezinu značenju u povezanosti s bračnim zajedništvom. Ovaj svetopisamski odlomak, ovaj odlomak iz Poslanice svetoga Pavla, je revolucionaran! Zamislite samo, reći u to doba, s tadašnjom antropologijom, da muž mora ljubiti ženu kao što Krist ljubi Crkvu: pa to je prava revolucija! Možda je to u to doba bila najrevolucionarnija stvar rečena o ženidbi. Uvijek na putu ljubavi. Možemo se zapitati: kome je upućena ova zapovijed o vjernosti? Samo supruzima? Zapravo ova zapovijed je za sve, to je očinska Božja riječ upućena svakom muškarcu i ženi.
Sjetimo se da je put ljudskog sazrijevanja put same ljubavi koji vodi od primanja skrbi do sposobnosti pružanja skrbi, od primanja života do sposobnosti darivanja života. Postati odrasli muškarci i žene znači živjeti supružnički i roditeljski stav, koji se manifestira u različitim životnim situacijama kao sposobnost da se preuzme na sebe teret odgovornosti za drugu osobu i da je se ljubi bez dvoumljenja. To je stoga opći stav osobe koja zna prihvatiti stvarnost i zna ući u duboki odnos s drugima.
Tko je dakle preljubnik, bludnik, nevjeran? To je nezrela, samoživa osoba i osoba koja tumači situacije na temelju vlastite dobrobiti i zadovoljstva.
Svaki kršćanski poziv, u tome smislu, – sada možemo malo proširiti vidik i reći da je svaki kršćanski poziv u tome smislu zaručnički. Svećeništvo je zaručnički poziv zato što je to poziv, u Kristu i Crkvi, služiti zajednici sa svom ljubavlju, konkretnom brigom i mudrošću koju Gospodin daruje.
Ponavljam: svaki kršćanski poziv je zaručnički, jer je to plod veze ljubavi u kojem smo svi preporođeni, veza ljubavi s Kristom, kako nas je na početku podsjetio odlomak svetoga Pavla. Polazeći od njegove vjernosti, njegove nježnosti i njegove velikodušnosti s vjerom gledamo na ženidbu i svaki poziv te shvaćamo puni smisao spolnosti.
Ljudsko biće, u njegovu neraskidivom jedinstvu duha i tijela, te njegovu polaritetu muško i žensko, vrlo je dobra stvarnost, koja ima za krajnji cilj ljubiti i biti ljubljen. Ljudsko tijelo nije sredstvo užitka, nego mjesto našeg poziva na ljubav, a u autentičnoj ljubavi nema prostora za bludnost i njezinu površnost. Muškarci i žene zavrjeđuju više od toga!
Dakle, riječ „Ne čini preljuba“, premda je u negativnom obliku, usmjerava nas na naš izvorni poziv, to jest punu i vjernu zaručničku ljubav koju nam je Isus Krist objavio i darovao (usp. Rim 12, 1).
Izvor: Informativna katolička agencija
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 31. listopada 2018.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas ću dovršiti katehezu o Šestoj riječi Dekaloga – „Ne čini preljuba“ –, ističući da je Kristova vjerna ljubav svjetlo koje pomaže živjeti ljepotu ljudske sjetilnosti. Naime, naša afektivna dimenzija je poziv na ljubav, koja se očituje u vjernosti, prihvaćanju i milosrđu. Kako se očituje ljubav? U vjernosti, prihvaćanju i milosrđu.
Ne treba, međutim, zaboraviti da se ta zapovijed izričito odnosi na bračnu vjernost te je stoga dobro dublje razmisliti o njezinu značenju u povezanosti s bračnim zajedništvom. Ovaj svetopisamski odlomak, ovaj odlomak iz Poslanice svetoga Pavla, je revolucionaran! Zamislite samo, reći u to doba, s tadašnjom antropologijom, da muž mora ljubiti ženu kao što Krist ljubi Crkvu: pa to je prava revolucija! Možda je to u to doba bila najrevolucionarnija stvar rečena o ženidbi. Uvijek na putu ljubavi. Možemo se zapitati: kome je upućena ova zapovijed o vjernosti? Samo supruzima? Zapravo ova zapovijed je za sve, to je očinska Božja riječ upućena svakom muškarcu i ženi.
Sjetimo se da je put ljudskog sazrijevanja put same ljubavi koji vodi od primanja skrbi do sposobnosti pružanja skrbi, od primanja života do sposobnosti darivanja života. Postati odrasli muškarci i žene znači živjeti supružnički i roditeljski stav, koji se manifestira u različitim životnim situacijama kao sposobnost da se preuzme na sebe teret odgovornosti za drugu osobu i da je se ljubi bez dvoumljenja. To je stoga opći stav osobe koja zna prihvatiti stvarnost i zna ući u duboki odnos s drugima.
Tko je dakle preljubnik, bludnik, nevjeran? To je nezrela, samoživa osoba i osoba koja tumači situacije na temelju vlastite dobrobiti i zadovoljstva.
Svaki kršćanski poziv, u tome smislu, – sada možemo malo proširiti vidik i reći da je svaki kršćanski poziv u tome smislu zaručnički. Svećeništvo je zaručnički poziv zato što je to poziv, u Kristu i Crkvi, služiti zajednici sa svom ljubavlju, konkretnom brigom i mudrošću koju Gospodin daruje.
Ponavljam: svaki kršćanski poziv je zaručnički, jer je to plod veze ljubavi u kojem smo svi preporođeni, veza ljubavi s Kristom, kako nas je na početku podsjetio odlomak svetoga Pavla. Polazeći od njegove vjernosti, njegove nježnosti i njegove velikodušnosti s vjerom gledamo na ženidbu i svaki poziv te shvaćamo puni smisao spolnosti.
Ljudsko biće, u njegovu neraskidivom jedinstvu duha i tijela, te njegovu polaritetu muško i žensko, vrlo je dobra stvarnost, koja ima za krajnji cilj ljubiti i biti ljubljen. Ljudsko tijelo nije sredstvo užitka, nego mjesto našeg poziva na ljubav, a u autentičnoj ljubavi nema prostora za bludnost i njezinu površnost. Muškarci i žene zavrjeđuju više od toga!
Dakle, riječ „Ne čini preljuba“, premda je u negativnom obliku, usmjerava nas na naš izvorni poziv, to jest punu i vjernu zaručničku ljubav koju nam je Isus Krist objavio i darovao (usp. Rim 12, 1).
Izvor: Informativna katolička agencija