Vlč. Vjekoslav Tuđan, umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije, koji je preminuo okrijepljen svetim sakramentima u nedjelju 20. prosinca u Svećeničkom domu u Varaždinu nakon duge i teške bolesti u 72. godini života i 46. godini svećeništva, pokopan je u utorak 22. prosinca.

Svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi Majke Božje Snježne u Trnovcu i sprovodne obrede na mjesnom groblju u Bartolovcu predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak uz sudjelovanje 40-tak svećenika, većeg broja redovnica, tugujuće braće Josipa i Stjepana i sestara Ivanke i Slavice, rodbine te mnoštva vjernika iz rodne župe te župa u kojima je djelovao.

U homiliji je biskup Mrzjak istaknuo kako se nalazimo u danima uoči svetkovine Rođenja Isusova u kojoj osjećamo da nismo sami jer znamo i vjerujemo da Bog dolazi k nama upravo kao čovjek. Za Božji dolazak pripremali smo se tijekom došašća kako bismo prihvatili Boga, ali to znači i spoznali i prihvatili Božju volju za naš život, rekao je biskup napomenuvši da si svaki čovjek treba posvjestiti da je na ovom svijetu samo neko određeno vrijeme i to onoliko koliko mu je odredio sam Bog. Svi mi u svome životu odabiremo put kojim ćemo ići, pa je tako i pokojni Vjekoslav – Slavek osjetio od malena Božji poziv da nasljeduje Krista te se tom pozivu spremno odazvao, kazao je biskup dodavši da je potrebno zahvaliti za svaki svećenički život koji je darovan Bogu i Crkvi. Tako zahvaljujemo i za Slavekov život jer je on uistinu tijekom svog života nastojao biti svećenik u punom smislu te riječi unatoč svim svojim slabostima i bolesti, istaknuo je biskup Mrzljak.

S riječima oproštaja na kraju mise obratili su se domaći župnik vlč. Josip Hadrović i sadašnji župnik u Novom Virju vlč. Krunoslav Milovec.

Vjekoslav Tuđan rođen je 29. srpnja 1944. godine u Trnovcu, mjestu koje je tada pripadalo župi Bartolovec, u obitelji Rudolfa i Milke, rođ. Ceglec. Pučku školu polazio je u Trnovcu, realnu gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu gdje je pohađao Dječačko sjemenište te je završio Bogoslovni fakultet u Zagrebu. Po rukama zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića zaređen je za svećenika 28. lipnja 1970. godine. Nakon pastoralne godine imenovan je kapelanom u Mariji Bistrici (1971.-1972.). Potom je bio privremeni upravitelj župe Žažina (1972.-1986.) i župnik u Maloj Gorici kod Petrinje (1972.-1991.). Bile su to teške godine nakon hrvatskog proljeća kada su Crkva i svećenici bili pod velikim pritiskom komunističke vlasti. Crkveni objekti bili su jako zapušteni još od Drugog svjetskog rata, ali uz Božju pomoć i njegovo veliko zalaganje, uspio ih je sve obnoviti. Ratne 1991. godine pod prijetnjom smrću, sa svojom majkom Milkom morao je napustiti Malu Goricu, mjesto s miješanim stanovništvom. Imenovan je župnikom u Ljubešćici u kojoj ostaje sedam godina. Godine 1998. imenovan je župnikom u Novom Virju, gdje je pastoralno djelovao sve do 12. ožujka 2009. kada je zbog bolesti umirovljen te dolazi u Svećenički dom u Varaždin. Zloćudna bolest polako je nagrizala njegovo tijelo. Unatoč bolesti marljivo je radio na foto-spomenici župa Mala Gorica i Žažina, upoznao je okupljene vlč. Hadrović. Istaknuo je kako je uistinu bio gorljiv radnik na njivi Gospodnjoj, predano naviještao Evanđelje, te svojim osobnim primjerom svjedočio ljubav Božju prema ljudima. U ime svih župljana zahvalio mu je na svemu što je učinio za mladu župu Trnovec u čijem je životu aktivno sudjelovao.

Župnik iz Novog Virja, vlč. Milovec, zahvalio je svome prethodniku u ime župljana na neumornom i iscrpljujućem radu na duhovnom i materijalnom području. Naglasio je kako je svojim radom ostavio jasne znakove i putokaze ljubavi, tragove kojih se drugi rado sjećaju i putove kojima drugi mogu poći. Tijekom mise župni zbor uz pratnju orguljašice prof. Božice Tuđan, pokojnikove nećakinje, izveo je i nekoliko njemu posebno dragih duhovnih skladbi.

Svima okupljenima na oproštaju u Trnovcu i Bartolovcu riječi sućuti, uz biskupa Mrzljaka, uputili su i župnici vlč. Josip Hadrović i vlč. Petar Golub.