U Klenovniku oproštaj od vlč. Stanka Havaića
KLENOVNIK, 11. 3. 2016.
Vlč. Stanko Havaić, umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije, koji je preminuo nakon duge i teške bolesti u srijedu 9. ožujka u 74. godini života i 47. godini svećeništva, pokopan je u petak 11. ožujka u Klenovniku, mjestu gdje je živio nakon umirovljenja u službi dugogodišnjeg klenovničkog župnika.
Misu zadušnicu u župnoj crkvi Presvetog Trojstva i sprovodne obrede na mjesnom groblju predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s 40-tak svećenika te uz sudjelovanje mnogobrojnih vjernika Klenovnika i drugih župa Bednjanskog dekanata, rodne župe Ludbreg, te tugujućih članova obitelji, rodbine, prijatelja i znanaca.
U homiliji je biskup Mrzljak, osvrčući se na vrijeme korizme koja vodi prema Uskrsu, podsjetio kako je Isus kroz smrt prošao u vječni život. S Isusovim životom mi uspoređujemo i naš ljudski život, život svakoga od nas. Na osobit način, mi osobe duhovnog zvanja, uspoređujemo svoj život s Isusovim. Prisjećamo se poziva na nasljedovanje kojeg nam je uputio i kojeg smo prihvatili kako bismo išli putem za Isusom, naglasio je biskup dodavši da je i pokojni Stanko išao upravo tim putem. Želio je radosno svjedočiti neizmjernu Božju ljubav prema svakome čovjeku i to je činio do posljednjeg zemaljskog dana noseći križ svoje bolesti i prihvaćajući smisao patnje i Božju volju. Možemo reći da nas svako suočavanje sa smrću naših bližnjih potiče da mi sami za života budemo još bolji i bliže Bogu te da po toj Božjoj blizini nastojimo živjeti svoj svakodnevni život i svjedočiti vjeru do konca zemaljskog života, poručio je biskup Mrzljak.
Na kraju mise zadušnice upućene su oproštajne riječi koje su izrekli domaći sinovi svećenici mons. Nedjeljko Pintarić i mons. Andrija Kišiček te župljanin Izidor Gladović.
Mons. Nedjeljko Pintarić, predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, podsjetio je na životni i svećenički put pokojnog Stanka koji je svojim trudom, marljivošću, spremnošću i zainteresiranošću za sveukupnu životnu stvarnost i u otvorenosti Božjem djelovanju, dao biljeg svome životu, kojeg sada sa zahvalnošću Bogu promatramo u ostvarenosti i zaokruženosti.
Stanko Havaić rođen je u Ludbregu 21. listopada 1942. g. kao zadnje dijete od osmero braće i sestara u obitelji oca Viktora i majke Jelke, rođ. Jelaković, iz koje je jedna kćer postala redovnica milosrdnica. Završio je osmogodišnju školu u Ludbregu te se odlučio za svećenički poziv. Pohađao je franjevačku gimnaziju u Zagrebu i stupio u novicijat. Po povratku iz vojske započeo je studij i postao kandidat za svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Za svećenika ga je zaredio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić 29. lipnja 1969. godine. Mladu misu proslavio je 20. srpnja u rodnom Ludbregu i prvom javnom crkvenom procesijom, odobrenom od tadašnjih vlasti. U rujnu 1970. g. imenovan je kapelanom u Bednji, gdje je službovao godinu dana. U tom je vremenu nekoliko mjeseci bio i privremeni upravitelj župe Vrbno.
Od rujna 1971. bio je upravitelj župe Cvetlin, a od rujna 1975. upravitelj župe Klenovnik i duhovnik u Bolnici za plućne bolesti. Te je službe vršio svim svojim srcem i dušom izgarajući za povjerene župljane i bolesnike sve dok je zbog zdravstvenih problema umirovljen 28. kolovoza 2005. g. Od umirovljenja do smrti živio je u Klenovniku te je bio na raspolaganju svećenicima za pastoralnu pomoć. Za vrijeme aktivne službe bio je i dekan Bednjanskog dekanata, član Svećeničkog vijeća Varaždinske biskupije, član Zbora savjetnika te prvi predstojnik biskupijskog Katehetskog ureda od 1998. do 2001. godine, kao i član biskupijskog Odbora za pastoral mladih. Općinsko vijeće Klenovnika dodijelilo mu je 2012. g. Povelju za životno djelo i dobrobit župe i općine Klenovnik.
Tijekom svoje 30-godišnje službe u Klenovniku radovao se duhovnom životu župe, proštenjima, susretima i hodočašćima, potaknuo je suradnički odnos sa župljanima kao i niz duhovnih zvanja te se radovao proslavi šest mladih misa. Obnovio je sve župne objekte, te inicirao otvaranje, dotad zatvorene od komunističke vlasti, bolničke kapele sv. Antuna, u kojoj je prvu misu 1989. predvodio kardinal Franjo Kuharić. Bio je vrstan duhovnik, propovjednik, kateheta, pjevač i liturgičar, te u svemu primjereni svećenik pastir, istaknuo je mons. Pintarić o svome dugogodišnjem župniku.
Mons. Kišiček, župnik u Lepoglavi, u ime svećenika Bednjanskog dekanata, zahvalio je milosrdnom Bogu za dar života i rada pokojnog Stanka. Cijeli svoj svećenički život proživio je u Bednjanskom dekanatu gdje je pomagao u pastoralu svih župa te je zanosno navješćivao Riječ Božju, a osobito je rado pristupao liturgijskom pjevanju. Svima nam je ostavio primjer kako bi trebao svjedočiti svećenik propovjednik i svećenik liturgičar. Na poseban način zdušno se zalagao za katehezu mladih, pa ne čudi da je bio izabran za prvog predstojnika Katehetskog ureda, i to u vrijeme kada se uz sve teškoće tek razvijao vjeronauk u školama. Također će ostati zapamćen po predanoj brizi za bolesnike, one u bolnici ali i one po kućama gdje ih je rado obilazio tijekom godine, rekao je mons. Kišiček.
Župni suradnik Izidor Gladović u ime župne zajednice uputio je zahvalu na dugogodišnjem nesebičnom pastoralnom radu kojim je potaknuo i njegovao rast njihove župe u svakom pogledu. Oproštaj je liturgijskim pjevanjem uzveličao župni zbor.Misu zadušnicu u župnoj crkvi Presvetog Trojstva i sprovodne obrede na mjesnom groblju predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s 40-tak svećenika te uz sudjelovanje mnogobrojnih vjernika Klenovnika i drugih župa Bednjanskog dekanata, rodne župe Ludbreg, te tugujućih članova obitelji, rodbine, prijatelja i znanaca.
U homiliji je biskup Mrzljak, osvrčući se na vrijeme korizme koja vodi prema Uskrsu, podsjetio kako je Isus kroz smrt prošao u vječni život. S Isusovim životom mi uspoređujemo i naš ljudski život, život svakoga od nas. Na osobit način, mi osobe duhovnog zvanja, uspoređujemo svoj život s Isusovim. Prisjećamo se poziva na nasljedovanje kojeg nam je uputio i kojeg smo prihvatili kako bismo išli putem za Isusom, naglasio je biskup dodavši da je i pokojni Stanko išao upravo tim putem. Želio je radosno svjedočiti neizmjernu Božju ljubav prema svakome čovjeku i to je činio do posljednjeg zemaljskog dana noseći križ svoje bolesti i prihvaćajući smisao patnje i Božju volju. Možemo reći da nas svako suočavanje sa smrću naših bližnjih potiče da mi sami za života budemo još bolji i bliže Bogu te da po toj Božjoj blizini nastojimo živjeti svoj svakodnevni život i svjedočiti vjeru do konca zemaljskog života, poručio je biskup Mrzljak.
Na kraju mise zadušnice upućene su oproštajne riječi koje su izrekli domaći sinovi svećenici mons. Nedjeljko Pintarić i mons. Andrija Kišiček te župljanin Izidor Gladović.
Mons. Nedjeljko Pintarić, predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, podsjetio je na životni i svećenički put pokojnog Stanka koji je svojim trudom, marljivošću, spremnošću i zainteresiranošću za sveukupnu životnu stvarnost i u otvorenosti Božjem djelovanju, dao biljeg svome životu, kojeg sada sa zahvalnošću Bogu promatramo u ostvarenosti i zaokruženosti.
Stanko Havaić rođen je u Ludbregu 21. listopada 1942. g. kao zadnje dijete od osmero braće i sestara u obitelji oca Viktora i majke Jelke, rođ. Jelaković, iz koje je jedna kćer postala redovnica milosrdnica. Završio je osmogodišnju školu u Ludbregu te se odlučio za svećenički poziv. Pohađao je franjevačku gimnaziju u Zagrebu i stupio u novicijat. Po povratku iz vojske započeo je studij i postao kandidat za svećenika Zagrebačke nadbiskupije. Za svećenika ga je zaredio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić 29. lipnja 1969. godine. Mladu misu proslavio je 20. srpnja u rodnom Ludbregu i prvom javnom crkvenom procesijom, odobrenom od tadašnjih vlasti. U rujnu 1970. g. imenovan je kapelanom u Bednji, gdje je službovao godinu dana. U tom je vremenu nekoliko mjeseci bio i privremeni upravitelj župe Vrbno.
Od rujna 1971. bio je upravitelj župe Cvetlin, a od rujna 1975. upravitelj župe Klenovnik i duhovnik u Bolnici za plućne bolesti. Te je službe vršio svim svojim srcem i dušom izgarajući za povjerene župljane i bolesnike sve dok je zbog zdravstvenih problema umirovljen 28. kolovoza 2005. g. Od umirovljenja do smrti živio je u Klenovniku te je bio na raspolaganju svećenicima za pastoralnu pomoć. Za vrijeme aktivne službe bio je i dekan Bednjanskog dekanata, član Svećeničkog vijeća Varaždinske biskupije, član Zbora savjetnika te prvi predstojnik biskupijskog Katehetskog ureda od 1998. do 2001. godine, kao i član biskupijskog Odbora za pastoral mladih. Općinsko vijeće Klenovnika dodijelilo mu je 2012. g. Povelju za životno djelo i dobrobit župe i općine Klenovnik.
Tijekom svoje 30-godišnje službe u Klenovniku radovao se duhovnom životu župe, proštenjima, susretima i hodočašćima, potaknuo je suradnički odnos sa župljanima kao i niz duhovnih zvanja te se radovao proslavi šest mladih misa. Obnovio je sve župne objekte, te inicirao otvaranje, dotad zatvorene od komunističke vlasti, bolničke kapele sv. Antuna, u kojoj je prvu misu 1989. predvodio kardinal Franjo Kuharić. Bio je vrstan duhovnik, propovjednik, kateheta, pjevač i liturgičar, te u svemu primjereni svećenik pastir, istaknuo je mons. Pintarić o svome dugogodišnjem župniku.
Mons. Kišiček, župnik u Lepoglavi, u ime svećenika Bednjanskog dekanata, zahvalio je milosrdnom Bogu za dar života i rada pokojnog Stanka. Cijeli svoj svećenički život proživio je u Bednjanskom dekanatu gdje je pomagao u pastoralu svih župa te je zanosno navješćivao Riječ Božju, a osobito je rado pristupao liturgijskom pjevanju. Svima nam je ostavio primjer kako bi trebao svjedočiti svećenik propovjednik i svećenik liturgičar. Na poseban način zdušno se zalagao za katehezu mladih, pa ne čudi da je bio izabran za prvog predstojnika Katehetskog ureda, i to u vrijeme kada se uz sve teškoće tek razvijao vjeronauk u školama. Također će ostati zapamćen po predanoj brizi za bolesnike, one u bolnici ali i one po kućama gdje ih je rado obilazio tijekom godine, rekao je mons. Kišiček.
Jasminka Bakoš-Kocijan