Vlč. Martin Mezak, svećenik Varaždinske biskupije, koji je iznenada preminuo u ponedjeljak 27. veljače u 71. godini života i 45. godini svećeništva, pokopan je u četvrtak 2. ožujka u Maruševcu, mjestu njegove posljednje dugogodišnje župničke službe.

Svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Jurja mč. i sprovodne obrede na mjesnom groblju predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu sa 60-tak okupljenih svećenika i u nazočnosti članova obitelji, rodbine, prijatelja i mnogobrojnih vjernika, među kojima su bili članovi niza mjesnih udruga, od vatrogasnog društva do Kuburaške udruge Maruševec.

U uvodu mise biskup Mrzljak istaknuo je kako su se okupili na oproštaju od dugogodišnjeg župnika oko odra s njegovim tijelom, ali i oko oltara živoga Isusa Krista u kojeg je i pokojni Martin duboko vjerovao. Nazočne je upoznao s njegovim riječima u oporuci u kojoj stoje zahvale za život i dobročinstva koja je u životu primio, isprike za sve što je učinio krivo i za sve dobro što je propustio učiniti te se predao u ruke milosrdnog Isusa.

U propovijedi se biskup Mrzljak upitao odakle dolazi život dodavši da se kao vjernici pitaju i dublje: koji je smisao života i što slijedi nakon ovozemaljskog života. Naglasio je kako je život dar i život nije vlasništvo čovjeka nego Božji dar koji nam je predan na upravljanje i na nama je da si osmislimo naš život i kako ćemo upravljati darom života. Na kraju našeg života Bog će nas pitati kako smo upravljali s darom kojeg nam je dao, rekao je biskup poručivši kako će naš odgovor biti pokazatelj naše vjere. Kada smo suočeni sa smrću još više razmišljamo o životu i o tome koliko smo živjeli u Božjoj blizini, istaknuo je te dodao da je na poseban način dar Božji poziv na duhovno zvanje koje se u živi u osobitoj Božjoj blizini. Pokojni Martin bio je svjestan dara života i dara svećeništva, kazao je biskup napomenuvši da kao njegov kolega i prijatelj može posvjedočiti da je hrabro i ponizno živio svoj svećenički poziv. Iako su ga sustigle godine, nije želio pomoć u pastoralu niti u prigodi blagoslova domova jer je isticao da mu je osobito zadovoljstvo pohoditi sve obitelji. Smrt je uvijek iznenađenje i trenutak žalosti zbog oproštaja, ali svaki Bogu posvećeni život ispunjava nas radošću, ponosom i zahvalnošću te smo svjesni da smrt nije odlazak u ništavilo, nego početak novog života u vječnosti, naglasio je biskup te podsjetio kako su se okupili na samom početku korizme koja vodi prema slavlju Uskrsa i vječnog života.

Oproštajne riječi uputili su dekan Gornjovaraždinskog dekanata i susjedni župnik preč. Valent Posavec, načelnik Općine Maruševec Ivan Šagi, u ime generacije vlč. Ivan Vugrinčić, te sjemeništarac Timotej Inkret u ime župne zajednice.

Dekan Posavec istaknuo je da su se sabrali da bi iskazali ljudsku i kršćansku zahvalnost, poštovanje i počast župniku Mezaku koji je iznenada preminuo tijekom radova u župnom voćnjaku. Istaknuo je kako je bio revan i marljiv svećenik, te iskren i ponizan u svemu što je činio. Načelnik Šagi zahvalio je župniku Mezaku na prijateljstvu i očinskoj brizi te dugogodišnjoj suradnji na ostvarenju općinskih i župnih projekata, vlč. Vugrinčić oprostio se u ime brojne generacije i kolega svećenika, a sjemeništarac Inkret prisjetio se brojnih vrlina koje su krasile njihovog pastira.

Martin Mezak rođen je 3. listopada 1946. godine u Gornjoj Batini u župi Belec od oca Antuna i majke Slave, rođ. Štrkalj kao najmlađi od petero braće. Pohađao je gimnaziju i fakultet u Zagrebu. Za svećenika je zaređen na Jurjevo 23. travnja 1972. godine u rodnoj župi Belec. Iste godine imenovan je duhovnim pomoćnikom u župi Retkovec u Zagrebu, a iduće godine kapelanom u Novoj Gradiški te je na toj službi bio dvije godine. Godine 1975. imenovan je upraviteljem župe Vrhovac kod Ozlja, a 1980. godine upraviteljem župe Ozalj, te je često isticao kako su mu te župe ostale u lijepom sjećanju. Godine 1982. imenovan je upraviteljem župe Maruševec te ga je na toj službi, koju je obnašao 35 godina, zatekla iznenadna smrt. Po dolasku u veliku župu Maruševec, velikom upornošću mladog župnika župa je duhovno rasla i napredovala, izgrađena je nova župna kuća, temeljito je obnovljena crkva, kao i drugi crkveni objekti, pa je tako staru župnu kuću preuredio u pastoralni centar za vjeronauk i Caritas. Posebno se radovao duhovnim zvanjima koja su niknula u župi. Prema župljanima bio je pun ljubavi i razumijevanja te je odgojio niz generacija kao kateheta i duhovnik podučavajući općeljudskim i kršćanskim vrednotama.

Na kraju oproštaja pročitan je brzojav sućuti Srednje škole i učilišta Adventističke crkve u Maruševcu, a oproštaj je zaključen sprovodnim obredom na mjesnom groblju.