Oproštaj od mons. Ivana Godine, generalnog vikara Varaždinske biskupije, predsjednika Biskupijskog Caritasa i kanonika prepošta varaždinskog Stolnog kaptola, koji je preminuo nakon kratke i teške bolesti u 66. godini života i 39. godini svećeništva, priređen je u četvrtak 23. ožujka u Varaždinu, gradu u kojem je obnašao niz odgovornih crkvenih službi posljednjih 20 godina od samog osnutka Varaždinske biskupije 1997. godine.

Uz sudjelovanje više od tisuću ožalošćenih vjernika svetu misu zadušnicu u katedrali Uznesenja BDM predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s pomoćnim zagrebačkim biskupom i generalnim vikarom Zagrebačke nadbiskupije mons. Ivanom Šaškom, izaslanikom zagrebačkog nadbiskupa, te 200-njak svećenika. Katedrala je bila ispunjena vjernicima ujedinjenima u tuzi zbog bolnog neočekivanog rastanka od osobe koja je uvelike zaslužna za rast i napredak Varaždinske biskupije, ali i ujedinjenima u zahvalnosti i radosti što su poznavali tako predanog i uzornog svećenika i čovjeka kojeg su krasile mnoge vrline. Među tugujućima bili su njegova braća Dragutin i Antun i sestra Marija i drugi članovi obitelji i rodbine, djelatnici i suradnici svih ustanova i ureda Varaždinske biskupije, redovnice iz više zajednica, mnogobrojni vjeroučitelji, crkveni glazbenici, karitativni volonteri, članovi niza crkvenih i svjetovnih udruga, predstavnici javnog i društvenog života te drugi vjernici iz svih krajeva Varaždinske biskupije, osobito iz njegova rodnog mjesta Domašinca i rodne župe Dekanovec, a počast su svom dugogodišnjem članu i podupiratelju došli odati i gardisti Zrinske garde Čakovec sa svojim rukovodstvom, te katolički skauti Varaždinske biskupije.

Pozdravljajući okupljene u prepunoj katedrali, biskup Mrzljak istaknuo je kako je Otac Nebeski pozvao na Josipovo 19. ožujka iz zemaljskog života u vječnost generalnog vikara ove mjesne Crkve. Iako se ljudskim očima čini da je ovo kraj, mi kao kršćani otvaramo i oči vjere koje nas poučavaju kako ovo nije kraj ljudskog života nego početak novog života u vječnosti, te se svi nadamo da ćemo se tamo ponovno susresti. U homiliji je biskup rekao kako pred smrću zastaje ljudska mudrost jer je to jedna neminovnost koja čeka svakog čovjeka, te kao vjernici tada osluškujemo što nam govori Bog koji nas je pozvao u zemaljski život i koji nas poziva i u život vječni. Kroz ovaj zemaljski život Bog nas uzima za ruku i vodi pravim putem, no taj put do vječnosti vodi kroz korizmu, križni put i Kristovu smrt, ali i uskrsnuće, istaknuo je biskup kazavši da je to put kršćanskog života, put kojim je prošao i pokojni svećenik Ivan koji je kroz 20 godina služio mjesnoj Crkvi i vjernicima u katedrali u kojoj se opraštamo od njega. Tumačio je Božju riječ, propovijedao je riječima i svojim životom da je Isus naš jedini i pravi Put, Istina i Život kojim je i on sam prošao do punine života kao konačnog cilja, rekao je biskup dodavši da se opraštamo od brata Ivana vjerujući da je on već postigao taj konačni cilj do kojeg je tijekom svećeničkog života vodio i mnoge druge. Neka nam njegova smrt bude poticaj da budemo još sigurniji u naš kršćanski život s vjerom u Isusa Krista kako bismo se svi zajedno jednom našli u punini života u vječnosti, zaključio je biskup u homiliji.

Nakon mise zadušnice riječi oproštaja i zahvale uputili su kanonik lektor preč. Josip Koprek u ime Stolnog kaptola BDM na Nebo uznesene i u ime svećenika Varaždinske biskupije, preč. Zvonimir Kurečić u ime generacije te mr. Ante Šola, ravnatelj Biskupijskog Caritasa.

Preč. Koprek kazao je kako je mons. Godina, koji je posljednju misu u katedrali proslavio zajedno s njime 8. ožujka prije odlaska u bolnicu, bio čovjek blage naravi, miran, staložen, uvijek nasmiješen, u susretima i razgovorima bio je ugodan i nenametljiv, te je uvijek zračio toplinom i srdačnošću. Takvim su ga doživljavali vjernici i njegovi kolege svećenici jer ga je Bog uistinu obdario brojnim darovima i sposobnostima koje je koristio u svim povjerenim mu službama. Preč. Koprek napomenuo je da će ga svi pamtiti kao dobrog i dragog prijatelja, kolegu i svećenika koji je oko sebe širio dobrotu i ljubav i unosio mir, te mu je zahvalio na nesebičnom i zauzetom svećeničkom djelovanju kao i na prijateljstvu i bliskosti.

Preč. Kurečić istaknuo je kako ih je sve zatekla prerana smrt njihovog kolege svećenika s obzirom da mu je tek prije mjesec dana otkrivena zloćudna bolest. Oprostio se u ime generacije sjemeništaraca i ređenika koji su zajedno proživjeli više od 50 godina. Prisjetio se zajednički provedenih trenutaka u Zagrebu, vojsci, Rimu, te tijekom službe u domovini. Spomenuo se da je u mlađim danima bio aktivan nogometaš, a bio je i priznati hodočasnički vodič po Rimu i Italiji. Osvrnuvši se na njegov ispunjen svećenički život, kazao je kako su ga krasile mnoge vrline, među kojima je i potpuna predanost svećeničkom zvanju. Svojom mirnoćom i staloženošću, pobožnošću i uvjerljivošću djelovao je na izgradnju vjerničkih zajednica. Bio je poznat po svojoj ljudskosti, plemenitosti, blagosti i strpljivosti, naglasio je te mu zahvalio za njegovo darivanje drugima, osobito onima u potrebi.

Ravnatelj Šola zahvalio je predsjedniku Biskupijskog Caritasa za sve što je učinio za potrebite koji su mu bili na srcu kroz svoj angažman i mnogobrojne mudre odluke za bolji i kvalitetniji rad svih caritasovih ustanova, odjela i službi, a posebno se radovao susretima s karitativnim volonterima te izgradnji centra Biskupijskog Caritasa u Varaždinu nakon mnogih prepreka.

Biskupijski kancelar mons. Antun Perčić istaknuo je kako je Varaždinska biskupija primila niz brzojava sućuti, među kojima i od biskupâ HBK i BK BiH, redovničkih zajednica, varaždinskog župana i gradonačelnika, te mnogih drugih. Pročitao je sažalnice apostostolskog nuncija u Hrvatskoj Alessandra D'Errica i zagrebačkog nadbiskupa i metropolita kardinala Josipa Bozanića. Liturgijsko pjevanje na svetoj misi predvodili su članovi katedralnih zbrova, a oproštaj je zaključen sprovodnim obredima na varaždinskom groblju gdje je mons. Godina pokopan u kanoničku grobnicu Stolnog kaptola.

Mons. Ivan Godina rođen je 6. studenoga 1951. g. u Domašincu u župi Dekanovec od oca Stjepana i majke Rozalije, rođ. Sečan. Pohađao je Nadbiskupsko sjemenište i gimnaziju u Zagrebu te studij na Bogoslovnom fakultetu, najprije u Zagrebu, a potom na Gregoriani u Rimu kao pitomac papinskog Zavoda Germanicum et Hungaricum gdje je nastavio i postdiplomski studij do 1986. godine. Za svećenika je zaređen 25. lipnja 1978. g. u zagrebačkoj katedrali po rukama nadbiskupa Franje Kuharića. Godine 1987. imenovan je upraviteljem župe Oborovo, a te je službe razriješen iduće godine kada je imenovan upraviteljem župe Petrinja. Na toj službi ostaje do 12. rujna 1990. g. kada je imenovan tajnikom zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića. Osnutkom Varaždinske biskupije 1997. godine prvi varaždinski biskup mons. Marko Culej imenovao ga je generalnim vikarom. Kapelanom Njegove svetosti s naslovom monsinjor papa ga je odlikovao 11. travnja 2001. godine. Osim službe generalnog vikara koju je vršio sve do dana smrti, 19. ožujka 2017. godine, vršio je i druge odgovorne dužnosti: bio je član zbora savjetnika Varaždinske biskupije, član Upravnog vijeća Biskupijske ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, član Prezbiterskog vijeća, član biskupijskog Ekonomskog vijeća te predsjednik Caritasa Varaždinske biskupije od samog početka. Po smrti prvog biskupa mons. Marka Culeja od članova zbora savjetnika izabran je za administratora Varaždinske biskupije, a po ustoličenju novog biskupa mons. Josipa Mrzljaka ponovno je imenovan generalnim vikarom. Osnutkom Stolnog kaptola BDM na Nebo uznesene u Varaždinu prošle godine postaje i kanonikom prepoštom. Preminuo je na Josipovo u nedjelju 19. ožujka u bolnici Dubrava u Zagrebu od komplikacija nakon operativnih zahvata zbog zloćudnog tumora.