RIJEKA, 30. 8. 2010.

Fra Franjo Talan, član Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, umro je 28. kolovoza u Kapucinskom samostanu u Rijeci u 79. godini života i 51. godini svećeništva.

Franjo Talan rođen je 31. srpnja 1932. godine kao peto dijete Antuna i Terezije, rođ. Pavlović u Križovljanu kod Varaždina, a u rodnoj župi završio je i tadašnju osnovnu školu. Kao kapucinski đak 1944. godine upisuje prvi razred Franjevačke gimnazije u Varaždinu, koja je nakon rata naredbom vlasti ukinuta te daljnje školovanje nastavlja u Dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu koju završava 1952. godine. Odlazi u vojsku iz koje se vraća dan nakon posljednjeg roka za upis na Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, te ga upisuje u jesen 1954. godine. Za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 1959. godine, nakon čega je 12. srpnja u crkvi Uzvišenja Svetog Križa u Križovljanu proslavio mladu misu, a potom kao mladomisnik 19. srpnja misu prikazuje i u župi Apače u Sloveniji, mjestu u koje je s obitelji preselila sestra Marija Vnuk. Kao mlad svećenik nastavlja studij na KBF-u, te zajedno s ostalim kolegama bogoslovima sudjeluje na ukopu preminulog kardinala Alojzija Stepinca u zagrebačkoj katedrali.

Od 27. srpnja 1960. do sredine prosinca 1961. bio je kapelan u Bednji, a potom je osam mjeseci kapelan u Gornjoj Stubici. Početkom kolovoza iste godine imenovan je upraviteljem župe sv. Martina u Martinskoj Vesi, gdje ostaje do 31. listopada 1974. godine kada je nadbiskupovim dekretom premješten za župnika u Nedelišću. Nakon što je navršio 25. obljetnicu aktivnog misništva u Zagrebačkoj nadbiskupiji 25. srpnja 1986. godine pisanim putem moli kardinala Franju Kuharića da ga razriješi dužnosti župnika u Nedelišću i da mu dopusti stupanje u kapucinski Red sv. Franje u koji ulazi 6. listopada 1986. godine, te nakon predaje župe novom župniku u Nedelišću, dozvolom nadbiskupa prelazi u redovnike i ispunjava želju koju zbog poratnih prilika nije mogao ostvariti. Iduće godine, 29. studenoga, u ruke provincijala fra Zdenka Tomislava Tenšeka polaže svoje prve redovničke zavjete, a u ruke provincijala fra Bone Zvonimira Šagija, na blagdan Bezgrešnog Začeća BDM u Zagrebu 1990. godine, polaže svečane (doživotne) redovničke zavjete. Nakon provincijalnog kapitula 1988. godine imenovan je župnikom župe sv. Mihaela u zagrebačkoj Dubravi kojom upravlja do 1991. godine.

Kao redovnik dvije godine bio je u kapucinskom samostanu u Osijeku, nakon župnikovanja u Zagrebu odlazi u samostan u Varaždin gdje ostaje do 1997. godine, a nakon toga premješten je u Rijeku, gdje u župi Gospe Lurdske do 2005. godine vrši službu župnog vikara. Od dolaska u riječku samostansku zajednicu pa skoro sve do smrti redovito je i uredno vršio i službu zapisničara samostanskih (kućnih) kapitula i vodio župne knjige, a ono po čemu će ostati poznat u kapucinskoj riječkoj zajednici jest njegovo cjelodnevno raspolaganje za sakrament ispovijedi sve dok ga bolest nije svladala.

Pokopan je 30. kolovoza na groblju Kozala u Rijeci u kapucinsku grobnicu, a sprovodne obrede u prisutnosti više desetaka svećenika i časnih sestara te brojne rodbine i vjernika vodio je riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić. Životni put pokojnog fra Franje na groblju je iznio fra Anto Pervan, gvardijan riječkog kapucinskog samostana, a u ime župljana od pokojnika se oprostila Fila Bekavec Lokmer.

Od pokojnog svećenika Franje dan ranije se uz molitvu krunice i svetom misom oprostila župa Gospa Lurdska, a ispraćaju su uz brata Josipa i ostalu rodbinu i vjernike prisustvovali i župljani rodne župe Križovljan koji su doputovali autobusom, dok su župljani iz Martinske Vesi došli u pratnji svog župnika. Od svećenika iz rodnog sela došli su se oprostiti i svećenici rođeni u župi Križovljan, fra Zvonko Marija Pšag i bratić vlč. Vjelkoslav Pavlović, župnik u Stupniku kod Zagreba, a misu zadušnicu je u crkvi Gospe Lurdske, u koncelebraciji s tridesetak svećenika, predvodio provincijal fra Ivica Petanjak.

Kod oltara su uz provincijala i gvardijana fra Antu Pervana bili fra Željko Železnjak, franjevački provincijal, kao i fra Štefan Kožuh, provincijal Slovenske kapucinske provincije i mons. Emil Svažić, generalni vikar Riječke nadbiskupije. Izraze suosjećanja obitelji i kršćanske solidarnosti Hrvatskoj kapucinskoj provinciji sv. Leopolda Bogdana Mandića, uputio je i varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak: Zahvaljujem dragom Bogu na svećeničkom životu pokojnog fra Franje i na svjedočanstvu kršćanskoga života. Na poseban mu način hvala na svemu što je činio na području današnje Varaždinske biskupije dok je bio kapelan u Bednji te župnik u Nedelišću.

Franjo Talan