SVETI ILIJA, 1. 2. 2014. 

Oproštaj od preč. Ivana Košćaka, svećenika Varaždinske biskupije, kanonika Zbornog kaptola čazmansko-varaždinskog i župnika u miru, koji je preminuo u četvrtak 30. siječnja u 82. godini života i 55. godini svećeništva, priređen je u subotu 1. veljače u Svetom Iliji, župi u kojoj je službovao najveći dio svog svećeničkog života.

Oproštaj je započeo u župnoj crkvi sv. Ilije misnim slavljem koje je predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s 80 svećenika, te uz sudjelovanje đakona, redovnika, redovnica i vjernika iz više župa Varaždinske biskupije. Pozdravljajući sve okupljene, osobito ožalošćenu rodbinu, prijatelje i vjernike župe Svetog Ilije, u kojoj je službovao punih 37 godina, te župljane njegovih rodnih Oštrica, biskup Mrzljak naglasio je da su se sabrali da bi Bogu zahvalili za život pokojnog Ivana i sve dobro što je učinio, te ga preporučili milosrdnom nebeskom Ocu.

Govoreći o misnim čitanjima, biskup je u homiliji istaknuo da su okupljeni jer žele svratiti pogled na život čovjeka kroz vjeru. Mi početak ljudskog života gledamo u Bogu, izvoru života, a na poseban način očima vjere gledamo ljudski život u trenutku smrti kada se život mijenja i postaje besmrtan, vječan. Ovdje okupljeni promatramo život svećenikâ po kojima Bog na osobit način želi biti prisutan na zemlji među ljudima navješćujući po njima ne ono što se može gledati, nego što treba vjerovati i s vjerom prihvaćati. Svaka smrt mora nas učiniti boljim ljudima i boljim vjernicima, upozorio je biskup Mrzljak. Mi vjerujemo da je sve ono što je prečasni Ivan vjerovao, navješćivao i svjedočio svojim životom poticaj svima nama, osobito ovoj župi, da ovim svijetom doista prolazimo ne samo gledajući, nego i vjerujući te da se svi zajedno u Božjoj blizini sretno susretnemo u vječnosti.

Nakon euharistijskog slavlja, riječi oproštaja uputili su preč. Izidor Ferek, domaći župnik i Košćakov nasljednik, preč. Josip Koprek u ime duhovnih zvanja iz župe Sveti Ilija i Zbornog kaptola čazmansko-varaždinskog, Gabrijel Lončar u ime župljana Svetog Ilije i Kristina Levatić u ime župnog zbora, provincijalka s. Elvira Tadić u ime Družbe kćeri Božje ljubavi, vlč. Mario Rukelj, župnik, u ime župe Oštrice, njegove rodne župe gdje je živio u mirovini, a pročitano je i pismo sućuti bjelovarsko-križevačkog biskupa mons. Vjekoslava Huzjaka.

Župnik Ferek napomenuo je kako je sve iznenadila vijest da je preč. Ivanu pozlilo na Svećeničkom tjednu u Zagrebu te da je zbog moždanog udara završio u bolnici, gdje je i preminuo. Posjetio je da je rođen 24. rujna 1932. u Oštricama od oca Valenta i majke Terezije, rođ. Kovač. Rođen je u mjestu koje je u to vrijeme bilo filijala župe Remetinec, a danas su obje župe poznate kao rasadnici duhovnih zvanja. Nakon osnovne škole koju je polazio u Ključu i Marofu odlazi kao svećenički kandidat u Zagreb, gdje završava Gimnaziju i Bogoslovni fakultet. Za svećenika je zaređen na Petrovo 1959. godine po rukama zagrebačkog nadbiskupa Franje Šepera. Od 1960. službovao je kao kapelan u Samoboru i Noršić Selu u vrijeme kada je župnik bio sluga Božji Franjo Kuharić, kasniji zagrebački nadbiskup. Od 1963. do 1970. bio je upravitelj župe Pisarovinska Jamnica i privremeni upravitelj župe Lasinja 1969., a od 1970. do umirovljenja 2007. godine bio je župnik u Svetom Iliji kod Varaždina. 1987. imenovan je kanonikom Zbornog kaptola čazmansko-varaždinskog. U više navrata bio je dekan Donjovaraždinskoga dekanata. Bio je članom Prezbiterskog vijeća u Zagrebačkoj nadbiskupiji i Varaždinskoj biskupiji. Njegov svećenički život bio je ispunjen velikom gorljivošću za pastoralni rad, zauzimao se za obnovu crkvenih objekata, a za njegova župnikovanja Bog je župu u Svetom Iliji obdario brojnim svećeničkim i redovničkim zvanjima pa je proslavljeno 17 mladih misa i 27 redovničkih zavjetovanja. Bio je požrtvovan i dobar svećenik i čovjek, naglasio je njegov nasljednik preč. Ferek.

Preč. Koprek u svom se govoru prisjetio pokojnikove zlatne mise 12. srpnja 2009. u Svetom Iliji, koja je također bila prigoda da se podsjeti na njegov plodonosan svećenički život i zahvali mu se što je Bogu i Crkvi posvetio čitav svoj život. Napomenuo je da je svoju svećeničku službu započeo u ne baš laganim i povoljnim vremenima za vjeru i Crkvu, pa je biti svećenik u tim vremenima i okolnostima zahtijevalo iznimnu vjeru, čvrstoću, upornost, strpljivost i ljubav prema Crkvi i vjernicima.

Prisjetio se da je preč. Košćak, s iznimnom energijom, zauzeto i predano radio ne štedeći se i ne posustajući, ne samo na materijalnoj obnovi i izgradnji župnih objekata, nego i  na duhovnom planu kao Dobri Pastir brinući za svoje stado. Naglasio je da je pokojnik bio svećenik na svom mjestu: uzoran, dosljedan, jednostavan, pristupačan, marljiv i neumoran, te je uživao ugled i poštovanje u župi i izvan nje. Njegovo svećeničko svjedočanstvo bilo je sigurno važnim razlogom što je u tih 37 godina njegova djelovanja slavljeno 17 mladih misa, a 27 djevojaka postalo je redovnicama. Svima je bio primjer i uzor, prijatelj i podupiratelj, duhovni otac u pravom smislu riječi te je cijelu župu stalno i neumorno pozivao na molitvu za duhovna zvanja, kao i na materijalno pomaganje naših sjemeništa i samostana. Kao neumoran radnik, osobno je i fizički radio na obnovi župnih zgrada te u obradi župnog vinograda. Uvijek je bio otvoren za novo, pa je tako u poznoj dobi nabavio i računalo. Posljednjih sedam godina, premda u zasluženoj mirovini, nikada nije mirovao već je i dalje, usprkos visokim godinama, bio aktivan kao svećenik pomažući u pastoralu, naglasio je preč. Koprek.

Župljanin Lončar napomenuo je da je pokojni Košćak ostavio u duhovnom životu njihove župe dragocjen i dubok trag. Kao mlad svećenik 1970. g. prihvatio je izazov koji je nosila takva velika župa na svim područjima. Posebno se posvetio radu s djecom i mladima, molitvi za nemoćne i potrebite, te molitvi za nova duhovna zvanja. Na materijalnom polju na prvom mjestu bila mu je obnova župne crkve, uz obnovu župne kuće, izgradnju župne kuće u novonastaloj župi Beletinec, izgradnju dvorana za vjeronauk, obnovu crkvenih objekata, te obnovu gospodarskih zgrada u današnji pastoralni centar Vilima Cecelje. Bili ste odgovoran, velikodušan i pristupačan svećenik radostan u svom zvanju, rekao je Lončar, dok je župljanka Levatić naglasila da će im u sjećanju ostati njegov vedar svećenički duh, pa se od njega s ljubavlju i zahvalnošću opraštaju s pjesmom koju je toliko volio i posvećivao molitvi za duhovna zvanja.

Provincijalka s. Elvira Tadić podsjetila je na nedavni susret prigodom blagoslova dječjeg vrtića ‘Anđeo’ u Oštricama koji je uređen u njegovoj kući koju je za pastoralno djelovanje darovao Družbi s kojom je surađivao od svog dolaska u Svetog Iliju 1970. godine budući da su sestre u toj župi već bile od 1966. godine i stanovale u župnoj kući. Njegovom zauzetošću i dobrotom podignut je uz župnu kuću samostan te se 2001. osniva zajednica u Svetom Iliji. Susreti s vama donosili su radost, osvježenje i svjedočanstvo; ljubili ste Crkvu uvjereno i vjerodostojno, a to je onda rađalo brojnim duhovnim zvanjima od kojih ste mnoga usmjerili i u našu Družbu; živjeli ste jedan požrtvovan, neumoran i jednostavan svećenički život, rekla je te mu zahvalila za lijepu i obogaćujuću pastoralnu suradnju u župi Svetog Ilije.

Vlč. Rukelj prisjetio se kako je preč. Košćak često govorio da nije u mirovini, nego samo u “penziji” jer je uvijek bio aktivan. Zahvalio mu je na suradnji i njegovoj brizi za rodno mjesto i župljane, podsjetivši da ga je ta ljubav potaknula i na osnivanje mjesne etno zbirke i dječjeg vrtića u svojoj vlastitoj kući.

Generalni vikar preč. Stjepan Ptiček pročitao je pismo sućuti bjelovarskog biskupa, koji se s radošću sjetio osobnih susreta i zajedništva, a sa zahvalnošću se prisjetio njegove zauzetosti na buđenju novih duhovnih zvanja u župi i šire.

Nakon mise i oproštajnih riječi upućenih uz odar s pokojnikovim tijelom, dugačka ožalošćena povorka spustila se u podnožje svetoilijinog brda do mjesnog groblja gdje je varaždinski biskup predvodio sprovodne obrede, a njegovi zemni ostaci položeni su u svećeničku grobnicu.

Jasminka Bakoš-Kocijan